Marlon Brando bio je uistinu autentično bijesan mladić. Osvojio je Oscara za kultni film "Na dokovima New Yorka" Elije Kazana i kada je stigao na talijansku premijeru tog djela 1954. godine, ljutnja ga je do te mjere nadvladala da ga je odbio pogledati otkrivši da mu je glas zamijenjen glasom talijanskog glumca.
"Zašto mi nitko nije rekao da ću vidjeti sinkroniziranu verziju?", bijesno je siktao u zamračenom kinu što otkriva nova knjiga "Hollywood on the Tiber" čije odlomke donosi britanski The Guardian. Njegov posramljeni agent, koji je također očekivao originalnu verziju na engleskom jeziku, prisjetio se kako je Brando "teturao sa svog sjedala kao da upravo ima srčani udar" i mahnito šaptao "izvucite me odavde!". Glumac se nije mogao smiriti.
"Nikad se nisam vidio sinkroniziranog. Ja sam glumac, a ne lutka trbuhozborca, zaboga. Možete li zamisliti kako je čuti tuđi glas koji izlazi iz mojih usta? Osjećaš se kao prokleta nakaza u sporednoj predstavi. Isuse, zašto me nitko nije pripremio? Zar niste znali?", nastavio je bjesniti.
Ovaj incident jedno je od otkrića u memoarima Hanka Kaufmana i Genea Lernera, američkog tandema koji su stigavši u Rim iz New Yorka 1953., postali i agent i prijatelji nekih od najvećih filmskih zvijezda tog vremena poput Anite Ekberg, Ave Gardner i Simone Signoret.
Lerner je umro 2004., a Kaufman osam godina kasnije. Njihova uloga neopjevanih pokretača filmske industrije 1950-ih i 1960-ih prepoznata je sada objavljivanjem njihovih memoara koji su dugo čekali da stignu na šire tržište. Napisali su ih još kasnih 1970-ih i objavljeni su samo na talijanskom 1982. godine. Zvijezde koje su se našle na tim stranicama zaključuju u Guardianu, možda su se protivile otkrićima koja odražavaju i uspone i padove slavnih, a koje je Lerner opisao kao "otrovne". Uključuje sve od Charlieja Chaplina do Federica Fellinija.
Memoare će sljedeći tjedan prvi puta objaviti na engleskom jeziku tvrtka Sticking Place Books, specijalizirana za zanemarene publikacije. Paul Cronin, njezin izdavač, rekao je: "Kada sam prvi put naišao na ovu knjigu, pomislio sam kako djeluje kao da ‘La Dolce Vita‘ susreće ‘Call My Agent‘!" Rekao je i da su Kaufman i Lerner gotovo dva desetljeća bili intimno involvirani, noću i danju, u ambicije, zablude, nade i ljubavi svojih klijenata, na ekranu i izvan njega. U poglavlju o Brandovoj premijeri pišu da je kada su ga ispratili u kino u crnom Cadillacu, bio "nespreman na histeriju" od "rulje koja je vrištala" i koja ga je umalo progutala dok je izlazio iz automobila. Kada je ušao u dvoranu, bio je van sebe jer su ga posjeli pored 19-godišnje talijanske glumice Sophije Loren.
"Brando je napravio umjetnost od mrmljanja. Ali ni u jednom filmu još nije postigao takvu potpunu neartikuliranost koja ga je tada svladala potaknutu Loreninim poprsjem. Marlonovi napori da ne bulji bili su farsični. Nije mogao izustiti ni riječ, a osim povremenog osmijeha jedno drugome, njih su dvoje sjedili u tišini. Kad god se činilo da Sophia gleda negdje drugdje, Marlon se okretao otvorenih usta i izbuljenih očiju kako bi zurio u nju.", otkrivaju memoari.
Kad je Brando pokušao otići iz kina zbog sinkronizacije, Lerner ga je upozorio: "Svi će pisati o vašem odlasku. Reći će da ste mrzili film, odrekli ga se, što god. Napisat će gomile toga, a ništa neće reći o kvaliteti filma". Branda su naposlijetku nagovorili da posjeti obližnji bar i ušulja se natrag u kino na pet minuta.
"I kada su se svjetla u kinu upalila, a Brando je stajao naslonjen preko ograde međukata svjedočeći divljem pljesku i povicima oduševljenja.", prisjetili su se agenti.
U knjizi su također opisali histerično stanje u kojem su zatekli Avu Gardner jer je njezin ljubavnik, talijanski glumac Walter Chiari, bio ovisan o kokainu. Bila je silno uzrujana, zabrinuta da je Chiari možda i na nečem još gorem, preklinjući agente kroz suze da učine nešto. Osvrnuli su se i na ljigavu stranu industrije kroz iskustva Anite Ekberg. Glumica je kada je čula da se jedan redatelj želi sastati s njom, ogorčeno pitala: "Što je on, još jedan od onih koji se samo želi bacati na mene ili promatrati moje tijelo?".
Kada je doznala da je Sean Connery oženio Diane Cilento, Ekberg je bila shrvana, govoreći Lerneru: "Rekao mi je da ćemo se vjenčati... muškarci iskorištavaju. Kad je prava ljubav u pitanju, uvijek me prevare". U moru otkrića u knjizi stoji i anegdota kako je Shelley Winters postala nasilno ljubomorna saznavši da se njezin suprug Vittorio Gassman ‘zabavlja‘ s drugim glumcem u njegovoj garderobi.
"Shelley je svoj bijes usmjerila na ogledala. Nekoliko ih je razbila o zidove Gassmanove garderobe dok je vrištala. Srećom krhotine stakla nisu nikoga ozlijedile.", prenosi iz knjige Guardian. Memoari imaju predgovor Sandyja Liebersona koji je radio zajedno s Kaufmanom i Lernerom u Rimu i producirao "Performance" Nicolasa Roega.
"Mit, legenda, ali i ponor i bijeda, puna ovisnosti o drogama, neostvarenih snova i seksualnih usluga. ‘Hollywood na Tiberu‘ su sve te stvari zajedno. To je i raj i pakao.", stoji u predgovoru.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....