'OBLIK VODE' Festival retro-šika smješten u olovne 50-e

U svom najpoznatijem filmu “Panov labirint” iz 2006., Guillermo Del Toro je ispričao priču o krotkoj, tihoj i nevoljenoj djevojčici koja sa svojom majkom doseli novom očuhu. Mjesto radnje je Španjolska rane Francove ere, a junakinjin očuh - patrijarhalni i kruti oficir - otjelovljenje je te ere. U novom ambijentu junakinja pronalazi nove saveznike. Ti saveznici - međutim - nisu ljudi, to su fantastična stvorenja i šumska bića. Svijet prirode i bajki udruži se s onom najmajušnijom protiv patrijarhalnog i despotskog poretka.

Autorska teorija je vjerovala da svaki pravi filmaš zapravo cijeli život snima isti film. Filmska povijest puna je filmaša - poput Ozua ili Terencea Daviesa - koji su iz filma u film varirali usku lepezu tema. To vrijedi i za Guillerma Del Tora. Premda se njegov opus proteže na tri kinematografije (Meksiko, SAD i Španjolska), i premda se sastoji i od art-filmova, i od čistog žanra, pa i holivudskih franšiza, Del Toro je bio i ostao režiser malog broja tema i prepoznatljivog senzibiliteta.

Najnoviji Del Torov film “Shape of Water” (Oblik vode) dosad je najveći uspjeh meksičkog režisera. Riječ je o filmu koji je osvojio Zlatnog lava u Veneciji, koji je nominiran za čak trinaest Oscara, a ako se friške optužbe za navodni plagijat ne razgore do ožujka, Del Toro će najvjerojatnije ponijeti Oscara za najbolji film i režiju. Pri tom je “Oblik vode” živi dokaz za tvrdnju da umjetnici često pričaju vazda nanovo jednu te istu priču. Jer, “Shape of Water” i “Panov labirint” po svemu su - osim ikonografije - filmovi blizanci.

Junakinja novog Del Torova filma opet je krotka, ženska marginalka: gluhonijema čistačica Elisa (Sally Hawkins). Ta nevidljiva ženica - kao i junakinja “Labirinta” - živi u ideološki olovnim vremenima. Ta su vremena Amerika 50-ih, era hladnog rata - militarizma, rasizma i homofobije. Taj poredak i u “Obliku vode” utjelovljuje muška, despotska figura: okrutni, mizogini i rasistički pukovnik Strickland (Michael Shannon). Jednog dana, međutim, junakinja otkrije fantastičnog saveznika. Taj saveznik je čudovište, zagonetno biće iz močvare koja je CIA dopremila iz Amazonije i drži u vodenom tanku. Tajnovito biće ima očite moći i sposobnost iscjeljivanja. CIA ga kani secirati u znanstvene svrhe i koristiti kao oružje. No, glavna se junakinja, poput one iz “Panovog labirinta”, udruži s mističnom silom prirode ne bi li oborila vladajuću silu.

“Shape of Water” je - ukratko - ona vrsta filma u kojoj je Del Toro bio i ostao najbolji. Riječ je o političkoj bajci, filmu koji istodobno funkcionira i kao eskapistička fantazija, ali i kao politički esej. Film je s jedne strane hedonistički užitak za čula, pravi festival retro-šika koji po fetišizmu nostalgije podsjeća na “Amelie”. U sadržaju filma, međutim, nema ništa nostalgično. Del Toro 50-e prikazuje kao suro i olovno vrijeme u kojem hladno ratuju dvije jednako rđave i bezdušne velesile.

Osobno mislim da je “Panov labirint” bio bolji film od “Oblika vode”. “Oblik vode” nema ni etnografsku zaigranost, ni pripovjednu domišljatost slavnog prethodnika. No, premda u nekoj mjeri ostavlja okus reprize, “Shape of Water” je ipak dobar film. To je djelo ozbiljnog majstora, čovjeka koji i ovdje - kao mnogo puta - uspijeva bešavno spojiti fantastično i političko, žanrovsko i autorsko.