ODLAZAK MLADOG FILMAŠA MATIJE VUKŠIĆA Zloćudna bolest uzela je hrvatskoj kinematografiji čovjeka koji je tek trebao napraviti najbolje filmove

U 38. godini u Zagrebu je umro Matija Vukšić, TV novinar, televizijski i filmski redatelj te jedan od najzapaženijih dokumentarista svoje generacije u Hrvatskoj. Zloćudna bolest uzela je tako hrvatskoj kinematografiji jedan od najzanimljivijih nadolazećih glasova, filmaša koji bi - da ga bolest nije presjekla u mladoj dobi - tek napravio najbolje filmove. Ipak, i s dosadašnjim filmovima, a pogotovo sa šokantnim dokumentarcem “Djeca tranzicije” - Vukšić je ostavio trag kao provokativni autor uvijek zainteresiran za neprikazane zakutke društva.

Vukšić je rođen 1982. u Čakovcu. Prvi dio njegove karijere bio je klasični put TV novinara: diplomirao je na Fakultetu političkih znanosti, zaposlio se na HTV-u, gdje snima priloge za Hrvatsku uživo i Paravan, a potom režira reportaže i putopise - među ostalim one Gorana Milića i Aleksandra Stankovića.

Kad se na ADU otvorio specijalizirani “master” dokumentarne režije, dogodio se zanimljiv fenomen da se niz ljudi koji su dotad snimali dokumentarce kao TV novinari ili aktivisti upisao na novi MA s nakanom da i s drugom nogom prijeđe u film i nastavi karijeru dokumentarističkih autora. Među takvima je bio i Vukšić. Nadovezujući se na teme kojima se bavio kao novinar, Vukšić prelazi u kreativni dokumentarac. Diplomira MA 2011., snima dokumentarne filmove, asistira na igranim filmovima, a postupno se okušava i u kratkom igranom filmu.

Kao dokumentarist snimit će film “Irokez” o Željku Mavroviću, što mu je bio i dotad najzapaženiji film. No, prava bomba slijedi 2014., kad u produkciji Factuma i svog bivšeg profesora Nenada Puhovskog Vukšić snima “Djecu tranzicije”. Bio je to mozaički dokumentarac u kojem se Vukšić bavi svim zloćudnim nuspojavama odrastanja u tranzicijskim društvima - od zlostavljanja na društvenim mrežama, preko opsesije nogometnom karijerom do opsesije blještavilom i turbofolkom. Vukšićevim filmom promiču tako ambiciozni ili neodgovorni roditelji, menadžeri, mobingaši na fejsu, a film kao cjelina predstavlja portret generacije kojoj su u startu usađene krive vrijednosti, obrasci i model ponašanja. Jedan dio komentatora Vukšiću je prigovarao da manipulira maloljetnim junacima - no kao dijagnoza društva koje prezire rad i klanja se lažnim kumirima njegov je film bio šaka u facu.

Vukšić je - čini se - namjeravao tjerati usporedno karijeru i dokumentarnog i igranog filmaša. Počeo je snimati prve igrane kratke filmove. Jedan od njih - “Čistačica” s Marijom Škaričić u glavnoj ulozi - 2017. je uvršten u konkurenciju Sarajeva. Tema je opet bila provokativna: seksualno zlostavljanje unutar male, konzervativne župe. Nije - međutim - napustio dokumentarac. Upravo je dovršavao dokumentarni film o hrvatskim logorašima vojvođanskog zarobljeničkog logora Stajićevo kad ga je presjekla brza i neizlječiva bolest. Borbu s bolešću izgubio je u subotu 9. studenoga, u 38. godini.