Odlazak omiljenog redatelja: Bio je najpoznatiji kao Gospodin Kanibal, ali režirao je čak i ‘Čaroliiju‘

Ukoliko ste gledali neki od dokumentaraca o talijanskim žanrovskim filmovima, bilo da su u pitanju špageti vesterni, krimići, horori ili priče o kanibalima, jedan od sugovornika gotovo je obavezno bio Ruggero Deodato, svestrani štancer koji se mogao pohvaliti da je režirao i osmu sezonu ultra popularne serije "Incantesimo". Radio je puno, okušavao se u svim vrstama eksploatacijskih trivijalnosti, no jedna se uvjerljivo izdvaja, to je film "Kanibal Holokaust" iz 1980. Nimalo slučajno, u Francuskoj ga zovu "Gospodin Kanibal".

Rođen je 1939. u Potenzi na jugu Italije, sa sedam godina dirigirao je malim orkestrom, bilo je to u Danskoj kuda su ga poslali kao iznimno talentiranog dečka, no kad se vratio u domovinu, privatni učitelj ga je isključio s nastave, jer je svirao po sluhu, a ne po notama. Tada mu se obitelj već preselila u Rim, filmski studio Cinecitta bio mu je preko puta, a jedan od najboljih prijatelja bio mu je Renzo Rossellini, sin velikog talijanskog redatelja Roberta Rossellinija. Znao je da je Ruggero lud za filmom i sugerirao mu je da asistira njegovom ocu koji je tada radio na ratnim dramama "General della Rovere" (dobitnik Zlatnog lava na festivalu u Veneciji) i "Bila je noć u Rimu". Ipak, puno je zabavnije bilo asistirati Sergiu Corbucciju, koji je sredinom šezdesetih režirao "Spartakovog sina" sa Steveom Reevesom, a zatim i "Djanga" s Francom Nerom, jedan od najutjecajnijih špageti vesterna tog razdoblja. Godine 1964. pomogao je Antoniju Margheritiju (poznatiji po pseudonimu Anthony M. Dawson) na realizaciji filma "Herkul, zarobljenik zla", Deodato je zapravo bio glavni redatelj, jer je Margheriti završavao "peplum" "Pad Rima", no uopće nije bio potpisan, jer su takva bila strukovna pravila. Od kraja 60-ih potpisuje se pseudonimom Roger Rockfeller, uglavnom je radio na erotskim filmovima, zatim se prebacuje na reklame, da bi njegov prvi policijski film, "Rodi se kao čovjek, umri kao murjak" (1976), s Marcom Porelom i Rayom Lovelockom, postigao međunarodni uspjeh zbog velikog broja žestokih scena. U Italiji su se tih godina snimali tzv. "mondo" dokumentarci, začetnik im je bio "Mondo Cane" (Pasji život) iz 1962. potpisan od strane trojca Gualtiero Jacopetti, Paolo Cavara i Francu Prosperi i usmjeren na drastične zgode diljem svijeta. Umberto Lenzi ih je preusmjerio 1972. u filmove o kanibalima sa "Čovjekom iz Duboke Rijeke", a Deodato se 1977. priključio podžanru filmom "Posljednji svijet kanibala", koji je prošao dobro, ali "Kanibal holokaust" bio je prava senzacija. Kao prvo, izmislio je strukturu "pronađenog materijala" (found footage), kasnije korištenu u američkom "no budget" hitu "Projekt: Vještica iz Blaira", protagonisti pronalaze 16mm vrpce koje su njihovi prethodnici snimili negdje u Boliviji, bilježeći sukob dva plemena kanibala, u kojem su i sami stradali, no sve to skupa bilo je dosta uvjerljivo, jer je redatelj nakon rimske premijere dobio poziv na sud: smatralo se da je tijekom snimanja zbilja izazvao smrt nekolicine glumaca. Deodato je dobio prvu rundu sudskog procesa kad je doveo navodno nestale glumce, oni su u ugovoru imali klauzulu po kojoj su se morali pritajiti bar godinu dana, kako bi film bio što uvjerljiviji, no kažnjen je zbog usmrćivanja životinja pred kamerama. Redatelj se bunio da su to bile domaće životinje koje su poslije ionako pojeli, no sud nije uvažio tu argumentaciju. Dobio je zabranu rada od tri godine, tek tada je mogao prikazati svoj horor "Kuća na rubu parka" (nedavno emitiran i na HRT-u), snimljen iste godine kad i "Kanibal holokaust". Potonji je ratovao sa cenzurama diljem svijeta i stekao popriličan broj poklonika među kojima su, između ostalih, bili Oliver Stone, Quentin Tarantino i Eli Roth (ovaj je Deodatu dao malu ulogu kanibala u svom filmu "Hostel II). "Kanibal holokaust" u nas nikad nije prikazan, a najveću popularnost Deodato je stekao s "Barbarima", reciklažom "Conana Barbarina": taj je film inače trebao režirati Slobodan Šijan za Cannon Films, ali se predomislio jer su njegovi vlasnici Menahem Golan i Yoram Globus imali sve lošiju reputaciju.

Deodato je neprestano obilazio svjetske festivale, o njegovom najpoznatijem filmu snimljen je dokumentarac "U potrazi za Kanibal holokaustom", a o samom redatelju film "Deodato holokaust" u režiji Felipea M. Guerre, koji je imao lani premijeru u Brazilu, kojoj je prisustvovao i sam Ruggero Deodato. Imao je on puno nerealiziranih projekata, poput "Zvečarki" i nastavka "Kanibal holokausta", ali od toga neće biti ništa, jer je umro u četvrtak u Rimu. Imao je 83 godine.