Ondine: Magični realizam na irski način

Još pred desetak godina, Neil Jordan je bio važan redatelj. Tijekom osamdesetih i devedesetih, ovaj Irac (rođen 1950.) nanizao je zanimljiv i raznovrstan opus.

Miksajući socijalni i politički senzibilitet britanskog filma s osobnom sklonošću za ekstravagantno, Jordan je snimio nekoliko evergrina poput “Anđela”, “Mona Lise” ili “Plačljive igre”.

Povratak kući

Ali, negdje od 1999. i sjajnog “Svršetka ljubavne priče” po romanu Grahama Greenea, Jordan kao da je potonuo. Veći je uspjeh doživio samo njujorškom osvetničkom dramom “Neustrašiva”.

U trenucima kad ne ide, ljudi se obično - vraćaju doma. To je napravio i Jordan. Načinio je “Ondine”, film temeljen na irskom maritimnom folkloru koji je snimio u ribarskom mjestašcu Castletownbere u jugozapadnoj Irskoj, nekoliko kilometara od kuće u kojoj živi.

Junak “Ondine” je irski ribar neobičnog imena Syracuse (Colin Farrell), liječeni alkoholičar kojem je kći ovisna o dijalizi. Tijekom ribolova, junaku se u mrežu zaplete obnažena djevojka Ondine (Alicja Bachleda), neznanka tajnovitog podrijetla.

Tajnovita neznanka

Syracuse se smili nad neznankom i smjesti je u ribarsku pojatu u uvali. I junakova kći, a postupno i on, povjeruju da je Ondine “selkie”, stvorenja iz irske, škotske i far-oerske mitologije, djevojka tuljan koja se pretvori u punokrvno ljudsko biće kad zakopa svoju tuljansku kožu. Pojava Ondine unese nemir u malu ribarsku zajednicu koja s pohotom gleda na ljepoticu i neumjereno trača bivšeg pijanca. Pri tom je Syracuseu uteg bivša žena, ljubomorna i zavidna na njegovo novo trezevenjaštvo, a podrška mu je samo lokalni svećenik kojeg glumi Jordanov trajni glumački suradnik Stephen Rea.

Ono što je bila odlika najboljih Jordanovih filmova bila je redateljeva sposobnost da pripovijeda socijalno relevantne, realističke zaplete, i da u njih istodobno nenametljivo usadi bizarno, čudesno i seksualno transgresivno.

Umjerena preporuka

U tom smislu, “Ondine” je po mnogo čemu tipični Jordan: film koketira s temom traffickinga, imigracije i ksenofobije male sredine, ali istodobno funkcionira i kao osuvremenjena verzija legende.

Jordanov je film za umjerenu preporuku. “Ondine” je dopadljiva melodrama s lijepim krajobrazima, lijepim ljudima i lijepim strastima - ali nije ono što od Jordana dugo čekamo: novi zaista izuzetni film, poput onih kakve je svojedobno znao raditi.