OSCARI SU POSTALI I ĆUDLJIVA I NEPREDVIDLJIVA NAGRADA Filmski kritičari Jutarnjeg teško se mogu sjetiti kada je zadnji put bilo ovako neizvjesno

Devedeset drugo izdanje nagrada američke filmske akademije, koje se dodjeljuju u Dolby Theatreu u Los Angelesu u nedjelju navečer, bit će jedno od najneizvjesnijih izdanja Oscara kojima smo svjedočili posljednjih godina. Za Akademijine se kipiće ravnopravno natječu čak četiri filma s deset ili 11 nominacija, a pobjeda nijednog od njih ne bi se mogla nazvati iznenađenjem.

Ovogodišnji Oscari prvi su u novom terminu, na početku veljače. Taj novi termin čak je pet tjedana raniji od starog, u ožujku, u kojem su se Oscari dodjeljivali desetljećima. Ta kalendarska promjena skratila je famoznu “sezonu nagrada” i natjerala niz drugih nagrada, od Zlatnog globusa do britanske nagrade BAFTA-e, da se uguraju u siječanj. Sve te nagrade koje prethode Oscaru izgubile su, međutim, onu prognostičku vrijednost koju su donedavna imale.

Posljednjih sezona Oscari su postali i ćudljiva i nepredvidljiva nagrada, a pravila koja su nekad vrijedila više ne vrijede. Filmovi s najviše nominacija sve rjeđe osvajaju nagradu za najbolji film, oni koji su pustošili “sezonom nagrada” često bivaju zaobiđeni, a Oscari za najbolji film i režiju uglavnom ne idu istom filmu. Stoga su prognoze postale nezahvalne.

Tanki skor favorita

Na čelu kolone s najviše nominacija, njih 11, venecijanski je pobjednik “Joker” Todda Phillipsa. Odmah iza njega su tri filma s po deset nominacija: “Irac” Martina Scorseseja, “Bilo jednom u Hollywoodu” Quentina Tarantina te ratni spektakl “1917” Sama Mendesa. Mendesov brexitovsko-patriotski spektakl pretvorio se u najvećeg dobitnika sezone nagrada, pohvatao je gotovo sve nagrade koje prethode Oscaru i anticipiraju ga - no tako je proteklih godina bilo i s “Romom” i “La La Landom”, pa su stvari završile drukčije.

Phillipsov “Joker” ima najviše nominacija, a do prije dva mjeseca činio se i kao izvjesni favorit za nagradu. No, riječ je o filmu koji se voli ili mrzi, a u preferencijalnom sustavu glasovanja “hejteri” mogu nauditi filmu. “Irac” Martina Scorseseja prava je oskarovska epopeja - ali i Netflixova produkcija, a prošlogodišnji tanki skor favorizirane “Rome” pokazuje da glasači Akademije još imaju rezervi prema filmovima streaming servisa.

Velika večer za “Medenu zemlju”

Četvrti na listi filmova s dvoznamenkastim brojem nominacija je “Bilo jednom u Hollywoodu” Quentina Tarantina, koji je bio veliki hit i dobio Zlatni globus za komediju ili mjuzikl. Tarantinu Akademija duguje, pa film nije bez izgleda.

Od ostalih filmova nominiranih za najbolji film vrijedi spomenuti korejski “Parazit” režisera Bong Joon-hoa koji je pobijedio u Cannesu, pa se nekako i očekivalo da će biti nominiran barem za najbolji međunarodni film (to je novi naziv bivše kategorije “film na stranom jeziku”). Ali, “Parazit” je otišao dalje. Ima čak šest nominacija, među inim za film, režiju i izvorni scenarij, a dio kladionica svrstava ga čak na drugo mjesto po koeficijentu među nominiranima za najbolji film.

Uz spomenutih pet filmova, u konkurenciji za najbolji film su još tri filma s po šest nominacija: “Male žene” Grete Gerwig, “Jojo Rabbit” Novozelanđanina Taike Waititija te “Priča o braku” Noama Baumbacha.

Nedjelja će također biti velika večer i za jedan makedonski film. “Medena zemlja” režisera Tamare Kotevske i Ljubomira Stefanova nominirana je za najbolji strani film (gdje nema velike izglede) te za najbolji dokumentarac (gdje je uz sirijski “For Sama” glavni favorit). Riječ je uistinu o rijetkom uspjehu: brojni su YU i ex YU filmovi nominirani za najbolji strani film, Danis Tanović je tog Oscara i dobio, no nikad nijedan film s ovih strana nije imao više od jedne nominacije. Dopadljivoj, vizualno čarobnoj ekološkoj paraboli Kotevske i Stefanova to je uspjelo, što je krupan pothvat.

Jurica Pavičić:

Posljednjih se godina uspostavilo pravilo da film koji dominira sezonom nagrada na koncu izgubi Oscara za najbolji film. Zato mislim da će se to ove godine dogoditi i filmu “1917.”. Osobno bih to i volio, jer je riječ o komadu nacionalističkog kiča koji se razmeće lažnim i protulogičnim jednim kadrom.

Tarantino u karijeri ima samo dva Oscara za scenarij, nikad ga nije dobio za režiju ili film, akademija mu duguje i zato prognoziram iznenađenje.

Među filmovima koji su nominirani, dva su mi najmilija: “Parazit” i “Bračna priča”, no - korejski mi je film nešto draži, a ima i više šansi.

Nenad Polimac:

Netflix će, po svoj prilici, i ove godine biti veliki gubitnik, samo dok je lani imao nešto skromniji adut, art film “Romu” Alfonsa Cuarona, sad je uložio milijune dolara u “Irca” Martina Scorsesea, a i “Bračna priča” malog budžeta imala je dosta poklonika. Ipak, sve se promijenilo kad se pojavila ratna drama “1917.” Sama Mendesa snimljena u simuliranom jednom kadru, koja vjerojatno odnosi Oscara za najbolji film, a možda i za režiju. “Bilo jednom u Hollywoodu” i korejski “Parazit” morali bi dobiti neku od važnih nagrada, ali teško je prognozirati koju.

Marko Njegić:

Ključno pitanje ovogodišnjih Oscara jest može li jedan film izvan engleskoga govornog područja (napokon) osvojiti glavni zlatni kipić i prirediti najveće iznenađenje večeri. “Parazit” je jedanaesti film koji je razbio “foreign language” okvire. Istina, gotovo svi pokazatelji su na strani ratnog epa “1917.” (Zlatni globus, BAFTA...), no Bongov film dobio je priznanje za ansambl na dodjeli nagrada ceha glumaca gdje je strani “cast” pobijedio domaću ekipu (mog drugog favorita) “Bilo jednom u Hollywoodu” i “Irca”. Ako je “Parazit” bio prvi “strani” film u 26-godišnjoj povijesti SAG-a kojemu je uspjelo osvojiti tu nagradu, nije isključeno da uđe u anale kao prvi stranac oskarovac.