‘Otac‘ atomske bombe je lagao na saslušanju: ne samo da je bio komunist nego i...

„Otac atomske bombe” Robert Oppenheimer nije bio samo komunistički simpatizer nego i član tajne komunističke ćelije Berkeley. Tijekom saslušanja 1953. godine, kada je optužen da je sovjetski špijun, Oppenheimer je lagao da nikad nije bio član Komunističke partije, tvrde četiri američka povjesničara u studiji objavljenoj u Journal of Cold War Studies, časopisu koji kvartalno izdaje Sveučilište Harvard. Kao dokaz za svoje tvrdnje povjesničari Gregg Herken, Barton Bernstein, John Earl Haines i Harvey Klehr navode niz pisama, memoara i špijunskih dosjea koji su postali dostupni istraživačima.

- Povjesničari moraju ići kamo ih dokazi odvedu - rekao je Gregg Herken, profesor emeritus Kalifornijskog sveučilišta i autor knjige „Brotherhood of Bomb” u razgovoru za New York Times. Zanimljivo je da je ilustraciju za feature „An Old Clash Heats Up Over Oppenheimer’s Red Ties” (Uzavrio je stari sukob oko Oppenheimerovih crvenih linija koje se ne smiju prelaziti) autora Williama J. Broada napravio poznati ilustrator Mirko Ilić.

Iako interes za Roberta Oppenheimera među povjesničarima vlada već desetljećima, široj svjetskoj javnosti je voditelj projekta Manhattan, koji je doveo do atomske bombe, postao zanimljiv zahvaljujući filmu Oppenheimer Christophera Nolana ovjenčanom sa sedam Oscara. Nolanov film zasnovan je na knjizi "Američki Prometej" autora Kaija Birda i Martina J. Sherwina koja je 2006. godine nagrađena Pulitzerovom nagradom. - Jedini razlog zašto ovi ljudi ponovno razmatraju Oppenheimerovo pitanje je Nolanov film. Oni vode vlastiti mali križarski rat – kratko je komentirao Kai Bird za New York Times negirajući da su u 18 godina od objave njegove knjige u javnost izašli bilo kakvi uvjerljivi dokazi da je Oppenheimer bio komunist.

Julius Robert Oppenheimer (1904. -1967.) potjecao je iz obitelji njemačkih Židova u New Yorku. Odrastao kao privilegirano dijete u kući poznatoj po umjetničkoj kolekciji, a od ranog je djetinjstva pokazivao izvanredan talent za prirodne znanosti, baš kao i smisao za književnost i jezike pa je tako tečno govorio talijanski, francuski, njemački i grčki. Diplomirao je fiziku na Harvardu, a zatim 1924. godine otišao na postdiplomski studij na Cambridgeu.

Po povratku iz Europe krajem 1920-ih godina Oppenheimer se preselio se u Kaliforniju, gdje je na Caltechu (California Institute of Technology), a zatim na Sveučilištu California u Berkeleyju počeo svoju karijeru briljantnog teorijskog fizičara. Kao i mnogi mladi američki intelektualci 1930-ih godina, Oppenheimer je podržavao socijalne reforme i bio blizak ljevici. Intenzivno se družio s članovima Komunističke partije Kalifornije čija je gorljiva članica bila studentica medicine i njegova djevojka Jean Tatlock koja je život okončala suicidom 1943. godine u nedovoljno razjašnjenim okolnostima. Članovi Komunističke partije bili su i Oppenheimerova supruga Katherine "Kitty" Puening te njegov brat Frank, također fizičar. Oppenheimer je bio pretplaćen na komunističke novine People‘s World i svake je godine Komunističkoj partiji donirao otprilike 1000 dolara, što je danas ekvivalentno više od 20. 000 dolara.

Kada je Sovjetski Savez 1949. godine detonirao svoju prvu atomsku bombu zahvaljujući špijunima na projektu Manhattan, među kojima je najpoznatiji bio Klaus Fuchs, počela je široka istraga. Početkom 1950-ih republikanski senator Joseph Mc Carthy pokrenuo je “lov na vještice”, obračun s američkim komunistima i jedna od meta postao je Robert Oppenheimer. Tijekom saslušanja Oppenheimer je pod zakletvom više puta zanijekao da je ikada pripadao tajnoj komunističkoj ćeliji, štoviše tvrdio je da nikad nije bio član Komunističke partije Kalifornije.

- Oppenheimer je bio čovjek mnogih tajni, državnih baš kao i tajni srca, koje je sa sobom odnio u grob. Bio je mnogo složenija, konfliktnija i važnija figura nego što je prikazano u Nolanovom filmu – smatra povjesničar Herken. Dokaze o Oppenheimerovoj pripadnosti tajnoj komunističkoj ćeliji na Berkeleyju našao u neobjavljenim memoarima njegova prijatelja Haakona Chevaliera i Gordona Griffithsa, studenta na Berkeleyju koji je bio „veza” partijske središnjice s tajnom ćelijom. Haakon Chevalier (1901.-1985.), koji se pojavljuje i u Nolanovom filmu, bio je profesor romanistike na Berkeleyju, gorljivi komunist i bliski Oppenheimerov prijatelj. Poznato je, također, da je Oppenheimer 1943. godine, kada se prvi put našao na meti istraga tajnih službi, lažno optužio Chevaliera za povezanost s jednim sovjetskim špijunom.

„ Chevalier, koji je umro 1985. godine, iznio je detalje o partijskoj ćeliji Berkeley u nedovršenim memoarima koje je ostavio svojoj kćeri u Francuskoj. U memoarima je tvrdio da je grupa profesora izradila i distribuirala dva ‘Izvješća našim kolegama‘ početkom 1940. godine. Oba su odražavala ‘partijsku liniju‘ u to vrijeme. Svaki je bio potpisan s ‘Odbor fakultetskih fakulteta, Komunistička partija Kalifornije‘. Chevalier je napisao da je ideja za izvještaje potekla od Oppenheimera, koji je pomogao u njihovom pisanju i čak odabrao književne reference za epigrame”, napisao je Herken u članku „Robert Oppenheimer Was a Communist and a Patriot” (Robert Oppenheimer je bio komunist i domoljub) objavljenom prije nekoliko mjeseci u magazinu Time.

„Ako je, kao što se sada čini očiglednim, Oppenheimer doista bio tajni ili ‘prikriveni‘ komunist, potrebno je postaviti pitanje: Pa što? Sam Chevalier je rekao da se ćelija dobrovoljno raspustila početkom 1942. godine, nedugo nakon što je Amerika ušla u rat. Chevalier je također naveo da je Oppenheimer došao kod njega 1946. godine kako bi priznao svoje potpuno razočaranje komunističkom stvari”, naglasio je Herken.

Ni on ni ostala tri koautora rada u Journal of Cold War Studies ne dovode u pitanje fizičarevu odanost Americi: smatraju da je Oppenheimer bio i komunist i američki patriot. Slično misli i Mark Kramer, urednik časopisa Journal of Cold War Studies. - Ne sumnjam da je Oppenheimer bio lojalan Amerikanac. Također ne sumnjam u njegovo krivokletstvo - rekao je Kramer za New York Times.

O Oppenheimeru se puno pisalo nakon što je o njemu napravljen film koji je punio kino dvorane.