U kinima trenutačno vladaju animirani “Vaiana 2” i bajkovita “Zlica”, prerada holivudskog klasika “Čarobnjak iz Oza”, no to je samo privremeno. Za tjedan dana, taman uoči Božića, počinje prikazivanje filma “Mufasa: Kralj lavova”, napravljenog fotorealističkim postupkom koji bi trebao prouzročiti lom na repertoaru.
Uostalom, 2019. gledali smo “Kralja lavova” izvedenog na sličan način i taj je zgrnuo u kinima nevjerojatnih milijardu i 657 milijuna dolara bruto: “Mufasa” mu je prednastavak, što je najbolja moguća preporuka. Svi smo već pomalo zaboravili crtić “Kralj lavova” iz 1994., napravljen ručnom animacijom, mnogi još i danas čuvaju DVD disk s originalnom verzijom, no tehnika napreduje i fotorealizam je lako pobijedio klasičnu animaciju.
“Mufasa” ima još jednu inovaciju - dio zbivanja odigrava se nakon “Kralja lavova” iz 2019., tako da imamo strukturu koja je vrlo slična “Kumu II” Francisa Forda Coppole iz 1974., s Alom Pacinom i još mladim Robertom De Nirom kao nositeljima dvije radnje koje dijele desetljeća.
Ipak, središnji je prednastavak u kojem se lavić Mufasa, siroče bez roditelja, pokušava snaći u neprijateljskoj džungli. Srećom, vrlo brzo stječe prijatelje, a to su njegov vršnjak Taka, mladi princ koji je uvjerio roditelje da ne može nikamo bez Mufase, zatim simpatična bradavičasta svinja Pumbaa, uvijek dobro raspoložena, te merkat Timon, spreman za zbijanje šala na granici dobrog ukusa (bar kad su životinje u pitanju). Izdaleka ih prati mudri mandril Rafiki, ona je svojevrsni kroničar i prenosi njihovim potomcima kako su im se ponašali roditelji u određenim razdobljima. Još jedan važan lik je lavica Sarabi, koja postaje zaštitnica ne samo Mufase i Take nego i njihovih prijatelja.
Produkcija je bila poprilično zanimljiva jer je prethodnog “Kralja lavova” 2019. režirao Jon Favreau (znamo ga kao Happyja Hogana iz franšize “Iron Man”), dok je scenarij napisao Jeff Nathanson. Reklo bi se da se tim koji pobjeđuje ne mijenja, ali Nathanson je zadržao svoju funkciju, a Favreau je promijenjen - tko zna zašto. Neobično je to što ga je zamijenio Barry Jenkins, dobitnik Oscara za niskobudžetni film “Mjesečina” (nominiran je za Oscara i za film “Kad bi ulica Beale mogla pričati”), koji je isprva odbio taj angažman pod izgovorom da nema pojma o fotorealističkom postupku. Kad su mu objasnili da to i nije baš tako komplicirano, a i honorar nije mali, pristao je. Budući da tijekom snimanja nije bilo nikakvih trzavica, bar ne takvih koje su dospjele do medija, Jenkins je očito obavio dobar posao. Osim toga, film je prošli tjedan prikazan odabranom krugu novinara i filmskih profesionalaca i kad su se upalila svjetla, odjeknuo je gromoglasan pljesak.
I Jenkins je zadovoljan obavljenim poslom, pogotovo zato što su nove pjesme (neke od njih skladao je brodvejski hitmejker Lin-Manuel Miranda) navodno izvrsne, a ima i puno novih likova, tako da publika neće imati dojam da gleda nešto što joj je suviše poznato. Kakve su šanse filma u kinima? “Samo nego je granica”, ustvrdio je jedan analitičar, što je i više nego dovoljno. Ako i dosegne zaradu prethodnog “Kralja lavova”, već će i to biti velik podvig.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....