Party u Metu organizira Anna Wintour. Tko ne dođe, ne postoji

Je li moda umjetnost? Sudeći po dokumentarnom filmu “Prvi ponedjeljak u svibnju”, koji je otvorio ovogodišnji Tribeca film festival a večeras se prikazuje u Vukovaru u plovećem kinu Bajadera, itekako!

Već desetljećima je jedan od najdinamičnijih odjela Metropolitenskog muzeja za umjetnost, popularnog “Meta”, Institut za kostime koji vodi 49-godišnji Britanac Andrew Bolton: tamo nisu pohranjeni samo povijesni kostimi nego i odjeća s potpisom Balenciage, Chanela, Verscaea i Saint Laurenta. Institut svakog prvog ponedjeljka u svibnju organizira tzv. Met Gala ili Met bal, koji modni insajderi nazivaju svojevrsnim pandanom Super Bowlu, jer se bogati i slavni sjate pogledati otvorenje nove izložbe posvećene različitim aspektima mode. Dosad ih je bilo svakojakih, jedna od njih bavila se i modom superjunaka, a rekord po posjetu držala je “Alexander McQueen: Divlja ljepota” iz 2011., koja je izazvala poprilično kontroverzi: dizajner se ubio godinu dana ranije, u veljači, a “Met” je već prvog ponedjeljka u svibnju naredne godine eksploatirao njegova djela. Andrew Bolton smatrao je da je to posveta i ništa drugo, ne nalazeći u tome ništa loše.

Velika ambicija

Bolton kao da nije htio da ga pamte prvenstveno po toj izložbi, pa je prionuo na svoj dotad najambiciozniji koncept posvećen kineskoj odjeći. Zapravo, nije u pitanju bila ništa autentično kinesko nego moda glasovitih dizajnera inspirirana Dalekim istokom.

Pune dvije godine skupljao je i naručivao izloške uz pomoć svoje desne ruke Anne Wintour, glavne urednice magazina Vogue i kuratorice Muzeja. Tako je nas­tala “Kina kroz povećalo”, pravi blockbuster tri puta veći od bilo kojeg “Metovog” modnog showa, bilo je tu oko 150 komada odjeće 40 najuglednijih svjetskih dizajnera raspoređenih po 15 galerija, fascinantna revija koju je pogledalo 815 tisuća posjetitelja.

kineski disneyland Film “Prvi ponedjeljak u svibnju” prati nastanak te izložbe koji je bio sve samo ne jednostavan. U jednom trenutku “Metov” odjel za azijsku umjetnost pobunio se protiv Boltonova koncepta: hoće li to biti neka vrsta kineskog Disneylanda?

Posjet Kini nije baš završio ohrabrujuće jer je tamošnje novinare zanimalo s kojim će razdobljem izložba početi: je li za njezine autore doba Mao Zedonga glavni međaš? Naravno da nije, kao što se vidi po instalaciji na kojoj se prikazuju kadrovi s Annom May Wong, prvom holivudskom zvijezdom azijskog podrijetla: njezini su vrhunci bili dvadesete, tridesete i početak četrdesetih.

Mondeni australski filmaš

Baz Luhrman, čija je hip hop serija “The Get Down” trenutačno najskuplji proizvod online platforme Netflix ali ga svi pamte po “Velikom Gatsbyju”, nije se micao od Anne Wintour dok je veliki hong­konški redatelj Wong Kar-wai bio glavni umjetnički savjetnik: u jednom je trenutku rekao: “Vidjeti previše je vidjeti ništa”. Štošta se popravljalo u posljednji trenutak, ispalo je da Mao Zedong i moda kulturne revolucije nikako ne može biti u istoj sobi s Budom, a otpala je i odjeća koja je suviše podsjećala na orijentalne stereotipe. Bolton je u filmu sveprisutan, uvijek u kravati i bijeloj košulji bez sakoa, dok Anna Wintour jedva skida svoje velike naočale i ne odvaja se od kartonske šalice kave.

Ona nemilosrdno provodi svoje zamisli, kad su joj iz “Meta” prigovorili da se privremeno ne može zatvoriti jedan cijeli izložbeni odjel zbog pripreme njezinog spektakla, ona je odbrusila: “Bit će dovoljno vremena da se to i poslije pogleda”. Najteži posao obavila je dok je postavljala stolove za uzvanike, htjela je čak ukloniti neke od stupova “Meta” u foajeu, birala salvete i stolnjake, te provjeravala popis gostiju. “Josh Hartnett? Pa on nije glumio u ničem važnom u posljednje vrijeme.” Redatelj Andrew Rossi (hvaljen mu je i dokumentarac “Naslovna stranica: New York Times iznutra”) režira film poput trilera, odbrojavajući dane do otvorenja: tjedan dana prije svečanog događaja čini vam se da nema šanse da će se izložba uopće održati.

Oblici odjeće

Ali ipak jest. Uzvanike je dočekala golema vaza u koju je bilo utkano 250 tisuća cvjetova, dok je na stepenicama “Meta” paradirala Rihanna u kričavo žutoj vjenčanoj haljini kineske dizajnerice Guo Pei čiji se rep vukao metrima i poslije otpjevala prikladni glazbeni broj “Bitch Have My Money”.

Ulaznica za tu svečanost je koštala 6 i pol tisuća dolara, ukupno je skupljeno 12 i pol milijuna dolara u korist “Meta”, dok su se hodnicima prošetali George i Amal Clooney, Anne Hathaway, Kate Hudson, Robert Pattinson, Alicia Keys, neizbježni Kanye West i Kim Kardashian. Najprimjereniji je bio Larry David koji je pred kamerama zapanjeno izustio: “What the Fuck Is This?!”

I mi smo mogli imati nešto slično. Početkom 50-ih u zagrebačkom MUO Vanda Pavelić je pripremila izložbu “Oblici odjeće” koja je sezala do doba charlestona, kasnije je tamošnja zbirka obnavljana i modernijim odjevnim predmetima, a u povodu izložbe finskog dizajna upriličena je i modna revija. Ipak, nikad se nismo ohrabrili da napravimo nešto kao što je “Met Gala”. Šteta.