Peter Greenaway: Zbog uštede sam morao hrvatske glumce pretvoriti u crne sluge

U staroj, zapuštenoj tvornici željezničkih vagona Gredelj iza zagrebačkog autobusnog kolodvora smjestio se filmski set novog filma kultnog britanskog redatelja Petera Greenawaya.

Proteklih mjesec dana u prašnjavom starom hangaru, koji zaudara na azbest, smjestilo se filmsko društvo od stotinjak filmskih djelatnika. Snima se film “Goltzius and the Pelican Company”. Usprkos nekoj neobjašnjivoj predodžbi da će nas dočekati razbarušeni redatelj u zaprašenoj odjeći pod kreativnim stresom, skupinu novinara u svom privremenom “uredu” ugostio je uglađeni Britanac u savršeno krojenom odijelu, s urednom, gustom sijedom kosom. Kroz svu tu gulađenost, međutim, nekoliko desetaka puta probit će se riječ - fuck.

Reputacija ženskaroša

“Ja o vama, gledajući vas ovako na okupu, ništa ne znam, osim činjenice da se dvoje ljudi je*alo da vas napravi, i da ćete jednoga dana, jako mi je žao, morati umrijeti”, izvalio je filmaš odmah na početku. Teme o seksu i smrti, nastavio je, omiljene se među književnicima, slikarima, pa i filmašima. One mogu nadživjeti sva povijesna razdoblja, pa je ovaj, kao i prethodni film iz ciklusa “Dutch Masters” gdje se pozabavio Rembrandtom (Nightwatching), prožet erotikom. Ovaj put u središtu priče jest epizoda iz života nizozemskog umjetnika i gravera iz prijelaza sa 16. na 17. stoljeće, Hendricka Goltziusa.

Odnos religije i seksa

- U približno isto vrijeme živio je i William Shakespeare pa cijeli film ima jedan šekspirijanski okus - komentira Greenaway, kojega je relativno nepoznati slikar Goltzius inspirirao jer je riječ o prvom čovjeku u povijesti koji je htio tiskati slike, i to erotizirane verzije biblijskih priča o Adamu i Evi, Lotu i njegovim kćerima, Ivanu Krstitelju i Salomi, natopljenih motivima incesta, preljuba i silovanja. Goltzius sa svojom skupinom Pelican, sastavljenom od glumaca i gravera, traži financijera za izradu tiskarske preše te se zaustavlja kod Margravea, njemačkog plemića u Alsaceu koji obeća novac, ali zauzvrat traži da ga skupina zabavlja. Markiz, koji ima reputaciju ženskaroša, prepušta se požudi, što rezultira razvratom na njegovom dvoru, i on brzo padne u sukob s religijskim krugovima. Upravo na toj podlozi Greenaway gradi uzbudljivu i opasnu priču o odnosu između religije i seksualnosti. - Kršćanstvo i seksualnost puno su češće zajedno u krevetu nego što se to običava predstavljati. Iako bi bilo razumljivo da Crkva promovira i potiče seksualnost, jer je ona bitna za reprodukciju i održanje ljudske vrste, u kršćanskoj zajednici seksualnost je potpuni tabu - objašnjava Greenaway vječne antagonizme koje provlači kroz svoj uradak. Redatelja je u Hrvatsku doveo naš producent Igor Nola, koji na scenariju s još šest inozemnih kolega radi posljednjih godinu dana. Premda je Greenaway vidio Trakošćan i još nekoliko hrvatskih dvoraca, u Gredelj se zaljubio na prvi pogled. - Da sam ja konvencionalni filmmaker, vjerojatno bih odabrao neki dvorac. Ali, to su veliki redatelji poput Ridleyja Scotta, primjerice, već napravili. Ova industrijska arhitektura koju ima Gredelj naprosto je fascinantna i može se naći samo još ponegdje u istočnoj Europi.

Samo u istočnoj Europi

Zasigurno ovako nešto ne bih mogao naći u zapadnoj Njemačkoj, Francuskoj ili Engleskoj. Čak i ovo što danas imamo u Gredelju za desetak godina neće više postojati. Zato se mi ne trudimo sakriti ove detalje razbijene arhitekture već sve ostavljamo onakvim kakvo jest - tumači redatelj, koji će nakon zagrebačke lokacije još desetak dana snimati u Belgiji, gdje su dali izraditi ogromni bazen, koji će, kako kaže redatelj, poslužiti uglavnom za snimanje scena seksa, kojima film obiluje.

Osim Igora Nole, u filmu sudjeluje još 60 filmskih djelatnika, od kostimografkinje Blanke Budak, scenografa Damira Gabelice pa do 12 hrvatskih glumaca.

Međutim, Nada Abrus, Katja Zubčić, Boris Bakal, Enes Vejzović, Duško Valentić, Milan Pleština, Tvrtko Jurić, Vedran Živolić, Samir Vujčić i Goran Bogdan neće se u ovom filmu proslaviti velikim ulogama. Njima je Greenaway uglavnom namijenio role dvorjana i sluga na markizovu dvoru. I to ne bilo kakvih sluga, već crnih sluga. Naime, s obzirom na to da mu je bilo preskupo dovoditi Afroamerikance u Hrvatsku, Greenaway se poslužio trikom te naše glumce zamaljao u crnu boju.

Statusni simbol

- Imati crnog slugu u ono vrijeme bio je statusni simbol, stvar prestiža. Kako Margrave u filmu kaže, najbolje sluge su one koje nestaju s mrakom, nevidljive. Već sada vidim da ću imati zasigurno nekih rasno-političkih primjedbi, ali moramo razumjeti o kakvom je vremenu riječ - tumači Greenaway te dodaje kako će glumci pojedine rečenice izgovarati na hrvatskom jeziku.

Cijeli je film, naime, multinacionalan, pa je tako glavni glumac Nizozemac Ramsey Nasr, a u ostalim su ulogama talijanski, francuski i nizozemski glumci. Svi oni imaju barem jednu scenu seksa, osim Margravea. Premijera filma očekuje se na festivalu u Cannesu sljedeće godine.