PIŠE NENAD POLIMAC: POSLJEDNJA PRILIKA ZA NAJVEĆI TRIJUMF Hoće li Stallone napokon dobiti Oscara za Rockyja?

Krajem ožujka 1977. kladionice su se užarile uoči dodjele Oscara. Tko će pobijediti? Filmski establishment navijao je za “Sve predsjednikove ljude” Alana J. Pakule, kultiviranu političku dramu o slučaju Watergate s Robertom Redfordom i Dustinom Hoffmanom u ulogama novinara Boba Woodwarda i Carla Bernsteina koji su razotkrili tu aferu. Pučki favorit bio je “Rocky”, najgledaniji film te sezone, koji je već bio osvojio i Zlatni globus, no nedostajalo mu je ušminkanosti pa da ga prihvati i filmska elita. Naposljetku, “Svi predsjednikovi ljudi” dobili su četiri Oscara, a “Rocky” samo tri, međutim, među njima su bila i dva najvažnija, onaj za najbolji film i najbolju režiju. Kako to često biva, čovjek najzaslužniji za uspjeh filma ostao je bez priznanja iako je nominiran za glavnu mušku ulogu i scenarij - Sylvester Stallone. Prije njega se jedino Charles Chaplin uspio istodobno probiti u te dvije kategorije (za “Velikog diktatora”), ali ni on nije bio bolje sreće.

Ostao je na nogama

“Rocky” se u američkim kinima počeo prikazivati u prosincu 1976. i odmah postigao uspjeh među širokom publikom. Priča o Rockyju Balboi, Amerikancu talijanskog podrijetla, utjerivaču dugova iz Philadelphije kojem se pruži šansa života kad ga boksački prvak Apollo Creed odabere za protivnika u promotivnom meču i uspije se održati na nogama sve do posljednje, petnaeste runde, izložena je tako uzbudljivo i emocionalno da su rijetki ostali ravnodušni. I prije je bilo boksačkih filmova, Paul Newman proslavio se u filmskoj biografiji Rockyja Graziana “Netko tamo gore me voli”, ali ovaj Rocky bio je nešto drugo, običan tip koji je postao mit, uzor svakom klincu željnom afirmacije, dokaz da se do vrha može i kad je sve protiv tebe. Zanimljivo, njegov idol bio je jedan drugi Rocky, ne Graziano iz Newmanova filma, nego Rocky Marciano: junak se zapravo pravim imenom zvao Robert Balboa, ali je uzeo nadimak Rocky po slavnom boksaču koji je inspirirao čitave generacije.

Još je jedna podudarnost bila znakovita. Kao što se Rocky napornim treninzima - udarajući i smrznute goveđe polovice u mesnici - probija do boksačkog ringa u kojem će se sukobiti s Apollom Creedom, tako se i Stallone nagnjavio s realizacijom svoga scenarija. Prije toga je bio anonimac, dobro, ne baš potpuni jer je imao jednu od glavnih uloga u “Gospodarima Flatbusha”, simpatičnom iako ne baš gledanom filmu o bruklinskoj mladenačkoj bandi, igrao je i u niskobudžetnom futurističkom akciću “Utrka smrti 2000.”, ali preživljavao je zahvaljujući epizodama. Novca nikad nije imao, radio je i kao razvođač, da bi platio stanarinu, glumio je u mekom porniću “Zabava kod Kitty i Studa” (poslije su producenti na njemu dobro zaradili jer su ga nakon uspjeha “Rockyja” preimenovali u “Talijanskog pastuha”), a navodno je htio prodati i svog psa Butkusa (koji uz njega hoda u filmu “Rocky”) jer ga nije mogao uzdržavati.

Presudan je bio meč između Muhammada Alija i Chucka Wepnera, održan u ožujku 1975. u Richfield Coliseumu kraj Clevelanda. Wepner je bio osrednji, tzv. klupski boksač, nije bogznakako kotirao na toj sceni, pa su svi pretpostavljali da će borba trajati najviše dvije-tri runde. Wepner se, međutim, održao na nogama sve do kraja, Ali je pobijedio na bodove, a Stallone je bio tako ponesen tim mečom da je odmah, u samo tri dana, napisao scenarij. Počeo ga je nuditi uokolo, mnogima je bio zanimljiv, ali ne i puno više, sve dok se za njega nisu zakačili poznati producenti Irwin Winkler i Robert Chartoff: bili su ga spremni platiti 350 tisuća dolara, što je za slabo poznatoga glumca bilo pravo bogatstvo, ali on je inzistirao da igra i naslovnu ulogu. Winkler i Chartoff su projekt dogovorili u United Artistsu (koji još nije bio poljuljao skupi debakl vesterna “Vrata raja” Michaela Cimina), njegovi šefovi bili su u njega spremni uložiti i dva milijuna dolara, no kada su čuli Stalloneov uvjet, odmah su prepolovili budžet. Redatelj John G. Avildsen baš i nije pripadao prvoj holivudskoj ligi (imao je uspjeha s niskobudžetnim crnjakom “Joe - i to je Amerika”), snimalo se samo 28 dana i pazilo na uštede. United Artists je upozorio da će producenti prekoračenje dogovorene cifre platiti iz svoga džepa, što je Winklera i Chartoffa na kraju koštalo sto tisuća dolara, ali su se obilato naplatili od podjele prihoda.

Sestra i djevojka

S takvim budžetom nisu mogli računati na zvijezde, međutim, dobili su vrlo dobre karakterne glumce, veterana Burgessa Mereditha (trener Mickey), koji je pristao čak i na audiciju, Burt Young (Rockyjev najbolji prijatelj Paulie) tih je godina igrao važne sporedne uloge, a Talia Shire (Pauliejeva sestra i Rockyjeva djevojka Adrian) jedva je čekala da je upamte i po nečemu drugom, a ne samo po manjim ulogama u dva “Kuma” u režiji njenog brata Francisa Forda Coppole. Carl Weathers (Apollo Creed) bio je nezadovoljan što ima čitaću probu s nekakvim amaterom, no kada je shvatio da je to glavni glumac i scenarist, više nije imao primjedbi. Bio je to treći film te godine koji je koristio steadicam (nakon “Maratonca” i “Puta ka slavi”), patent koji je smirivao drmanje kamere kada se snimalo iz ruke: bez njega Rockyjevo trčanje stepenicama do platoa na kojem se nalazi filadelfijski Muzej umjetnosti nikad ne bi bilo tako efektno.

Štedjelo se kako se moglo, Stallone je zabadava angažirao rodbinu i prijatelje u sitnim ulogama, neke važne scene snimljene su bez ponavljanja jer za to nije bilo novca i vremena, završnu borbu realizirali su od kraja prema početku jer su ih tako maska i šminka manje koštali, a u postprodukciji glumac i scenarist nije izlazio iz montaže, što je redatelja i producente isprva živciralo, ali poslije su shvatili da to ima svojih prednosti jer je Stallone upozoravao na propuste koje oni ne bi primijetili. Već na prvim internim projekcijama bilo je jasno da će film imati uspjeha, Stallone je svima imponirao, a nikomu nije smetala očita sličnost s interpretacijom Marlona Branda, također neuspješnog boksača, u klasiku Elije Kazana “Na dokovima New Yorka”.

Kada se film prometnuo u hit, javio se Chuck Wepner, boksač iz meča s Muhammadom Alijem, nije mu bilo u redu da za svoju životnu priču ne dobije ni centa, podnio je tužbu, ali se nagodio sa Stalloneom izvan suda, nikad se nije doznalo za koliku svotu.

Solidan budžet

Tih godina franšize nisu još bile tako popularne u Hollywoodu, a i ne tako uspješne: radilo ih se, ali se smatralo da je nastavak uvijek inferioran originalu pa je tako bilo i s eksploatiranjem “Ralja” i “Istjerivača đavla”. Stallone se postavio drukčije: “Rocky” je bio boksačko-obiteljska saga i svi dramski elementi morali su u eventualnim nastavcima biti ne samo zadovoljeni nego i poboljšani. Zaplet “dvojke” sam se nametao, u prvom filmu Rocky je poražen na bodove od Apolla Creeda (ranije verzije scenarija predviđale su da odustane od borbe prije kraja, zgrožen svijetom profesionalnog boksa), a sada mu je trebao uzvratni meč. Ovaj put solidan budžet nije dolazio u pitanje, što se vidjelo i u sceni u kojoj junak trči ulicama Philadelphije praćen stotinama djece, a završni meč s Creedom izgledao je neusporedivo spektakularnije. Stallone je sam režirao film, shvatio je da to nije nikakvo posebno umijeće, ali se osigurao i Billom Butlerom, jednim od najboljih holivudskih direktora fotografije. “Rocky II” zaradio je nešto manje od prethodnika, ali ne puno, prvi je zgrnuo 220 milijuna dolara bruto, a drugi 200 milijuna. Što je najvažnije, vidjelo se da je serijal globalna atrakcija jer je odlično prolazio i izvan Amerike.

Za “trojku” je Stallone još više pojačao elemente spektakla, Apollo Creed sada je postao Rockyjev prijatelj i saveznik, novi protivnik Clubber Lang (razmetljivi Mr. T) u odnosu na njega izgledao je predimenzionirano, a takav je bio i vizualni prosede, pojačan velikim hitom grupe Survivor “Eye of the Tiger” na “soundtracku”. Bio je to vrlo logičan potez jer je prvi film imponirao prosječnom gledatelju realizmom i neposrednošću, dok je sada Rocky postao sportska zvijezda koja živi u vili, a ne u trošnom stanu. Kao što znamo iz povijesti rocka, uspjeh i veliki honorari nisu prepreka da se snimaju odlični albumi, ključan je talent, pa je tako bilo i s Rockyjem. Spektakl nije prikrio činjenicu da je on sve bolji boksač i da zaslužuje biti na vrhu, a Adrian Paulie i Mickey podsjećali su ga odakle je krenuo i zato ih se nikada ne bi odrekao. Zarada? Dotad najveća, 270 milijuna dolara bruto, što je značilo da je smjer serijala krajnje ispravan. “Rocky IV” bio je još uspješniji (300 milijuna dolara bruto), Apollo Creed u njemu gine, a ruski izazivač Ivan Drago (Dolph Lundgren) i njegova supruga Ljudmila (Brigitte Nielsen) bili su dokaz da u serijalu odsad nema mjesta za likove koji nisu veći od života.

Rambo je bio važniji

Osamdesete za Stallonea nisu bile lako razdoblje jer je razigrao novu franšizu “Rambo”, pa je “Rocky” dospio u drugi plan. “Peticu” je snimio 1990., valjda jedino zato da svom sinu Sageu Stalloneu osigura dobru ulogu, međutim, film je zaradio gotovo trostruko manje od “četvorke” (iako nije bio neprofitabilan) i označio sumrak serijala. Veliki intuitivac, Stallone je procijenio da su njegove akcijske franšize zasitile tržište, okušao se i u komedijama, no takvo blago kao što je serijal “Rocky” se ne zapostavlja. Godine 2006. snimio je “Rockyja Balbou” u kojem se vratio duhu prvog filma, naslovni junak sada je udovac (Talia Shire u to doba je bila živa i zdrava, ali Stalloneu je trebao dramski zaokret) i pristaje na još jedan, i to zadnji meč u svom životu. Vidjeti 60-godišnjeg glumca u ringu povremeno se doimalo komičnim, ali je Stallone diskretnim injekcijama humora i realizma spasio stvar i film je postigao uspjeh: nije koštao puno (skromna 24 milijuna dolara), ali je zaradio dostatno (155 milijuna bruto) da se serijal ne ugasi.

Budući da bi uistinu bilo nakaradno da Rocky opet uđe u ring, Stallone je pronašao spasonosno rješenje: odsad će boksati mladi Adonis Johnson Creed (Michael B. Jordan iz hvaljene “Postaje Fruitvale”, pobjednika Sundance festivala), sin Apolla Creeda, a Rocky će preuzeti ulogu trenera, koju je nekada imao Mickey. To što film završava vrlo slično originalnom “Rockyju” i što se već snima nastavak, “Creed 2”, pokazuje da je Stallone opet imao dobar instinkt: ako ga još i nagrade Oscarom za sporednu ulogu, njegov san o glumačkoj slavi napokon će biti zadovoljen.