PLANET MAJMUNA: REVOLUCIJA Filmska metafora o tragičnom srazu civilizacija

Početak pomalo podsjeća na “Gladijatora” Ridleyja Scotta: tamo su se u dubokoj šumi rimske legije suprotstavile Germanima, prije no što je izbio otvoreni sukob vladala je tenzija predstojećeg napada, kamera je zorno pokazivala vojne formacije u napetom iščekivanju, a polumrak je pojačavao neugodan dojam onoga što uskoro slijedi.

Nešto slično se događa i u filmu “Planet majmuna: Revolucija” (tako je naš distributer preveo “Zoru Planeta majmuna”: nema tu bog zna kakve revolucije, ali dobro zvuči), samo što tu umjesto ratnika u rimskim vojnim odorama imamo majmune u vojnom pohodu, koji čekaju mig svoga vođe Caesara, pa da krenu u napad. Tko im je protivnik? To ćete doznati kad pogledate film, što bi svakako trebali učiniti, jer je u pitanju jedan od ponajboljih holivudskih blockbustera ovoga ljeta.

“Planet majmuna: Revolucija” uspjeli je nastavak obnovljene franšize, koji je dobio ne samo visoke ocjene (korisnici popularnog filmskog web portala www.imdb.com dali su mu 8,5 od moguće desetke, na kritičarskom internetskom poligonu www.metacritic.com ima 79 od maksimalnih 100 poena), nego će po zaradi po svoj prilici premašiti prethodnika, “Planet majmuna: Postanak”, koji je ionako bio poprilično uspješan.

Franšiza je na najboljem putu da se etablira kao nikad dosad.

Pleme u San Franciscu

“Postanak”, koji se vratio koje stoljeće unatrag u odnosu na zbivanja u “Planetu majmuna” iz 1968. godine, kulminirao je obračunom majmuna i ljudi na mostu Golden Gate kod San Francisca i završio povlačenjem Caesara (Andy Serkis) i njegovih “trupa” na obližnja brda.

“Revolucija” u uvodu pokazuje što se kasnije dogodilo: izbila je tzv. majmunska gripa, uzrokovana virusom iz seruma kojim se eksperimentiralo na životinjama, i desetkovala stanovništvo diljem zemaljske kugle. Majmunima nije naškodila, oni su se utaborili u šumama pokraj San Francisca i organizirali kao pleme.

Zasad jedino Caesar pokazuje inteligenciju koju je stekao opitima u laboratoriju u “Postanku”, on i govori poput ljudi, a neobična je dosjetka da se njegovo komuniciranje s drugim majmunima prevodi podnaslovima.

Kako se radnja zahuktava, tako i ostali majmuni ovladavaju njegovim vještinama, pa čak i jašu na konjima i pucaju iz mašinki. Budući da to prihvaćamo kao konvenciju, premosnicu prema futurističkom svijetu majmunske diktature iz originalnog filma, nemamo se razloga previše buniti.

Dramski zaplet čini prvo sučeljavanje majmuna i ljudi: potonji su se ulogorili u blizini San Francisca i pokušavaju povratiti nekadašnje civilizacijske blagodati.

Majmuni krivi za sve

Oružja imaju na pretek, ali ne i struje koju bi mogli dobiti ukoliko poprave centralu na obližnjoj brani, ali ta je na majmunskom teritoriju. Ima ljudi koji smatraju da su majmuni krivi za sve (iako je smrtonosna gripa izbila iz posve drugih, već spomenutih razloga) i najradije bi ih potpuno istrijebili, međutim, ima i onih - poput ljudskog junaka filma Malcoma (Jason Clarke) - koji smatraju da je suživot moguć. Na obje strane postoje jastrebovi i golubovi, i Caesar je za mir, ali njegova desna ruka Koba (Toby Kebbell) suviše je ozlojeđen zbog svega što mu se svojedobno događalo u laboratorijima i najradije bi se krvavo osvetio ljudima.

Sličnosti s vesternima

Kada mala ljudska ekspedicija predvođena Malcomom krene u šumu kako bi došla do brane i osposobila centralu, ne možete a ne pomisliti na brojne vesterne koji su tematizirali trvenja bijelih došljaka i Indijanaca.

Majmuni vladaju šumom kao što su crvenokošci nekada kontrolirali američka prostranstva, a Ceasar podsjeća na mudre indijanske poglavice koji su znali da su bijelci nadmoćni i da će ih kad-tad satrti, ali pokušavaju kupiti vrijeme i obuzdati ratobornu mladež svoga plemena.

Malcom je pak poput liberalnog konjičkog časnika koji je uvjeren da pod nebeskim svodom ima mjesta za sve rase, samo što i on mora računati da i u njegovim redovima ima krvožednih divljaka i ksenofoba. Scenu po scenu u “Revoluciji” možete prevesti na jezik vesterna, a tu je i na žalost posve suvišna scena u kojoj požrtvovna medicinska sestra (Keri Russell iz “Amerikanaca”) spasi antibioticima Caesarovu ženu (Judy Greer) onemoćalu od poroda: takvih smo se dramskih motiva nagledali u filmskim pričama s Divljeg zapada i prilično je banalan štos da ih se ovdje reciklira.

Univerzalna poruka

Majmuni su metafora za ono drugo, strano zapadnjačkoj civilizaciji, i zato je film tako univerzalan. Umjesto njih možete zamisliti urođenike s Bornea iz “Oproštaja s kraljem” Johna Miliusa ili Arape iz bilo kojeg novijeg američkog ratnog filma, situiranog na Srednjem istoku. Oni su prijetnja načinu života kakav umišljamo da bi trebali voditi, a i ne pomišljamo da i mi njih ugrožavamo na sličan način.

“Revolucija” se vješto i slojevito poziva na upravo takav tematski sklop i zbog toga film nije tek puki eskapizam nego i elaborirana rasprava o tragičnom srazu civilizacija.

Velika je vrlina “Revolucije” što je režirana kao krajnje ozbiljna akcijska drama. Nema tu stilizacije kao u inače vrlo dobrim blockbusterima “Kapetan Amerika: Ratnik zime” i “X-Men: Dani buduće prošlosti”. Dakako, majmuni ne govore i ne pucaju, međutim, vrlo brzo se naviknete da to prihvatite kao najnormalniju životnu činjenicu. Pomaže vam i to što u filmu nema zvijezda, tu su samo vrlo dobri karakterni glumci koji su dodatni zalog uvjerljivosti zbivanja.

Iako je bilo zebnje kada je redatelj “Postanka” Robert Wyatt odustao od projekta koji mu se činio suviše zbrzan, njegov nasljednik Matt Reeves (inovativni film katastrofe “Cloverfield”, solidan američki prepravak švedske vampirske drame “Pustite me unutra”) napravio je film kojem se malo toga može prigovoriti. “Revolucija” zasigurno neće napraviti u kinima takav lom poput “Transformera”, no razinom ih neopisivo nadvisuje.