Dvije glumačke legende, dva velikana, Mustafa Nadarević i Rade Šerbedžija nisu bili samo glumački kolege, nego i veliki prijatelji, cimeri, kumovi.
Zato Šerbedžiju Nadarevićev odlazak jako boli.
- Bili smo najbolji prijatelji na studiju, zajedno smo stanovali, više od dvije godine smo dijelili sobu u jednom stanu u Tomašićevoj ulici, blizu Radija. Baš smo bili bliski, zajedno smo počinjali karijeru. Prve smo velike uloge igrali u "Grižuli" s Joškom Juvančićem. Još smo bili na Akademiji. Onda smo igrali i u "Gravitaciji" kod Branka Ivande, također dok smo obojica bili još studenti. Mnoge stvari sam, baš kao i s Ivicom Vidovićem, dijelio s njim. Oni su mi bili najbliži prijatelji, a Mujica još i bliži, generacijski - rekao je Rade Šerbedžija u razgovoru za Jutarnji.
Jedno su vrijeme, kaže, bili i kao familija.
- On je 1971. godine bio kum mom Danilu, tako da smo se nekon toga puno više privatno družili. Cijeli smo život skupa igrali tenis, počeli smo na Šalati. Igrali smo stalno, dok sam živio u Zagrebu smo provodili čitav život zajedno. To je jedno zaista duboko prijateljstvo - ispričao nam je Šerbedžija.
O Nadareviću kao glumcu kaže da su još na Akademiji svi znali koliko je on užasno talentiran, iako je prve velike uspjehe postigao kada je bio blizu 30. godine.
- Tu je sjajni Pomet u "Dundu Maroju", iza toga Cyrano de Bergerac, a onda i sve televizijske i filmske uloge, od "Oca na službenom putu", pa do "Velog mista", svih stvari koje je Mustafa igrao savršeno. Bio je divan glumac, zaista - govori Šerbedžija.
Osvrće se i na privatniju stranu Nadarevićeve osobnosti.
- Najtočnije za njega bilo bi reći, znam to jer sam mu bio kao familija, i svjedok sam njegove ljubavi i pažnje prema majci, da je bio najnježniji sin, najnježniji otac, muž, odani prijatelj i tako velik i božanstven glumac. Ne postoji više od toga što je on bio, i sa svojim privatnim i profesionalnim životom. Unatoč tome što smo znali da je jako teško bolestan, vrlo smo se često slušali u zadnje vrijeme, što mi je jako drago jer dugo nismo bili zajedno, ja nisam živio u Hrvatskoj više od 20 godina. U zadnje vrijeme znali smo se i nalaziti i pričati o našoj mladosti, životima, familiji, on meni o svojoj, ja njemu o mojoj. Isto smo se redovito slušali telefonon. Zadnji put sam se čuo s njim prije desetak dana, a nisam ni znao da je dva dana iza toga otišao u bolnicu. Znao sam da je teško bolestan, ali bio je tako dobar čovjek, toliko hrabar u odnosu na svoju bolest, toliko moćan i optimističan. Dobro se držao, i izdržao četiri godine uz tu tešku bolest. Iako znamo da se to moralo desiti, opet je užasan osjećaj da vas je takav jedan čovjek napustio i teško nam je i u duši i srcu - zaključio je glumac.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....