POLIMAC PREPORUČUJE

Pogledali smo ‘Posljednja noć u Sohou‘: neobična priča, vrhunska glazba i - zbunjeni gledatelji

Thomasin McKenzie

 Parisa Taghizadeh/Focus Features Via Editus
Edgar Wright se u svom novom filmu nije odrekao svog stila i pop glazbe, ali je u "Posljednju noć u Sohou" unio dosta novina

Ako vaš film, koji ste sami napisali i režirali, a koji se ne temelji na nekom predlošku, doživi veliki uspjeh u kinima i kritičari ga dobro prime, možete biti sigurni da će vaši financijeri htjeti da napravite nastavak.

Njihova je računica jasna - nastavci uredno zarađuju više od originala, no vi ste u škripcu. Što ako niste planirali nastavak? Što ako ste se zasitili tih likova? Što ako ne možete dobiti glumce koje želite? Puno je to pitanja, važnih pitanja na koja možete samo vi odgovoriti. Filmski studio ili studiji za to vrijeme nervozno cupkaju jer bi htjeli što prije rezervirati termine za prikazivanje.

Engleski redatelj Edgar Wright, našao se u sličnim problemima kada je njegov film "Vozač" 2017. godine doživio veliki uspjeh u kinima, ali i kod kritičara. Wrightov je film već u prvih mjesec dana prikazivanja višestruko prebacio preko svog budžeta od 34 milijuna dolara, a kritičari su nahvalili njegov stil i upotrebu popularne glazbe u filmu.

Wright je za časopis Empire rekao da je krajem 2017. osjetio pritisak da odmah počne raditi na nastavku "Vozača", ali da je odlučio da će njegov idući film biti potpuno drukčiji, a već je imao i ideju.

Englez o "Posljednjoj noći u Sohou" razmišlja od 2007. godine, a za sve su krive priče o odrastanju u 1960-ima koje su mu pričali roditelji. Wright je postao opsjednut s tom epohom, a opsesiju je samo produbila glazba iz 60-ih za koju se također zainteresirao kada je čuo kako su njegovi majka i otac tada živjeli. Priče, međutim, nisu sve bile pozitivne, bile je tu i opasnosti.

Ideja o filmu marinirala se u Wrightovoj glavi više godina, a došla je na korak bliže realizaciji kada ge je britanski redatelj Sam Mendes redatelj upoznao sa scenaristicom Krysty Wilson-Cairns.

Wright je Empireu otkrio da je Wilson-Cairns tada usput spomenula da je pet godina radila kao konobarica u kafiću "Tukan" u Sohou, te da je za to vrijeme živjela u toj četvrti. Ona i Wright su na dan glasanja o izlasku Velike Britanije iz Europske unije otišli u nekoliko podrumskih kafića u Sohou, a Wright joj je u posljednjem kafiću koji su posjetili iznio ideju za "Posljednju noć u Sohou".

Scenarij su napisali nakon što su zajedno s nagrađivanom casting direktoricom Lucy Pardee temeljito istražili 60-e i Soho, a film se počeo snimati sredinom 2019. godine.

Koliko je onda "Posljednja noć u Sohou" različita od "Vozača"? U "Sohou" pratimo Eloise "Ellie" Turner (Thomasin McKenzie), zaljubljenicu u modu i 60-e koja odlazi od kuće kako bi u Londonu studirala modni dizajn. No, kada dođe tamo, počnu joj se događati čudne stvari i priviđati stvari kojih možda ima, a možda nema.

U novoj epizodi serijala "Polimac preporučuje" filmski i televizijski kritičar Jutarnjeg lista Nenad Polimac i novinar Jutarnjeg Damjan Raknić raspravljaju o Wrightovom stilu, zbunjivanju gledatelja i žanrovima.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
19. studeni 2024 07:31