PRVI DIO PULE OBILJEŽILI SU NEOVISNI FILMOVI: TO NIJE BILO OSVJEŽENJE NEGO FIJASKO Parabola o životnom putovanju s dozom folklorne egzotike

Prvi dio pulskog festivala obilježili su neovisni i niskobudžetski filmovi, no umjesto da zapahnu Pulu kao nekonformističko osvježenje, oni su se jedan za drugim pretvarali u ozbiljni fijasko.

Tek je četvrtog dana - u utorak - pulski program donio “low-budget” naslov za koji se može reći da ima razloga i smisla. Riječ je o filmu “Kratki izlet” redatelja Igora Bezinovića.

Film “Kratki izlet” nastao je prema istoimenom romanu Antuna Šoljana iz 1965., klasičnom djelu “krugovaške” proze za koje se često drži da najbolje reprezentira krugovaške prozne interese te najavljuje trend jeans-proze u hrvatskoj književnosti 60-ih i 70-ih. Napisan u doba kad centralna Istra nije bila turistički šik pun vila s bazenima, nego poluprazna, iseljena zemlja romantičnih ruina, Šoljanova knjiga pripovijeda o skupini prijatelja koji krenu na izlet u unutrašnjost Istre tražiti samostan s navodno sjajnim freskama. Tijekom cijele knjige oni putuju i putuju, da bi se jedan po jedan pogubili putem. Riječ je o knjizi na koju su utjecali i Salinger i egzistencijalizam, i koja se bavi omiljenom temom krugovaša: bijegom od društva, od sistema, od odgovornosti.

Ideološke paralele

Bezinović i njegov scenarist (i glavni glumac) Ante Zlatko Stolica zanimljivo su presadili te ideologeme 60-ih u 21. stoljeće. Opet živimo u periodu nakon Rata, opet postoji vladajuća ideologija koju se ne propituje, opet je tu generacija mladih koja od Sistema s velikim S bježi na marginu. Bezinovićev film počinje na motovunskom festivalu gdje redatelj spretno svoje fikcionalne likove uglavljuje u dokumentarne scene tuluma i fešte. Onoga trenutka kad likovi (njih sedam) krenu na put do samostana, film se pretvara u minimalističku parabolu o životnom putovanju dosoljenu s ponešto istarske folklorne egzotike. Cijelo vrijeme je - dakako - prisutan egzistencijalistički podtekst. Baš kao suputnici sa Šoljanova izleta, i u našim životima ljudi ulaze i izlaze, a pokatkad i netragom nestaju, a da su nam u jednom trenutku bili tako važni.

U selekciji Rotterdama

Film nije bez mana. Način na koji Stolica i Bezinović koriste naratora (čiji tekst nije Šoljanov) nije uvijek dosljedan, a autori ponekad pobjegnu u folklorno egzotiziranje. No, unatoč slabostima, to je film koji ima nešto svoje, ne nalikuje ničemu što inače gledamo u hrvatskom filmu te nije čudo da je ove zime selektiran u program Rotterdama, programski najradikalnijeg od velikih svjetskih filmskih festivala. Što se - pak - tiče ideoloških paralela između mladih 60-ih i junaka filma, one bi mogle biti poticaj i za politički esej. Hrvatski filmovi obično nisu tako misaono poticajni.

Uz “Kratki izlet”, nacionalni je natjecateljski program u utorak donio i dječji film “Anka” Dejana Aćimovića po romanu Mate Lovraka.