Film "Da je meni ono što mi nije" donosi priču o Sandri Jurak koja je radila u sportskoj redakciji i bila osobna asistentica poznatoj osobi s estrade. Spletom okolnosti Sandra ostaje bez oba posla i mora se "vratiti kući" mami, u mali stan, u kvart iz kojeg je otišla prije 30 godina. Računi se moraju plaćati, pa tako Sandri niti jedan posao nije stran: čisti stanove, brine o zgradi, njeguje staricu Šaćiru. Ipak, Sandrina najveća želja je zarađivati glazbom. Iako s 50 godina i 20 kila viška "slava" izgleda kao nemoguća misija, Sandra se prijavljuje se na televizijski show nadajući se proboju.
U suradnji sa Srpskim kulturnim društvom "Prosvjeta" Gomirje, Udruga LFF u dvorištu ispred SKD Prosvjeta u Gomirju, u 21 sat, prikazuje dokumentarni film "Da je meni ono što mi nije" redateljice Višnje Skorin.
O ovom smo filmu, pisali, u tekstu Jurice Pavičića: "život građanke Sandre Jurak ne razlikuje se mnogo od života tisuća ljudi tranzicije kojima grah nije pao onako kako su se nadali. Na početku novog milenija, Sandra Jurak je imala posao stalnog honorarca za HRT, radni odnos koji su joj produžavali, pa je opravdano vjerovala da će postati trajan. Jurak je također tjerala karijeru pjevačice u usponu. Pjevala je back vokale nizu pjevača, među ostalim i Alki Vuici. U svom kratkom zvjezdanom trenutku, s Alkom je Vuicom otpjevala duet. Na splitskom je festivalu na Prokurativama otpjevala pjesmu “Istriana” i u jednom varljivom trenu postala zvijezda pod reflektorima. Bila je mlada, zgodna i imala velika nadanja. Ta se nadanja, međutim, nisu ispunila. U 53. godini života, Sandra Jurak je sredovječna, nezaposlena žena s viškom kila i manjkom novca. Na HRT-u je dobila otkaz, borila se protiv njega tužbom koju je izgubila. Pjevačka karijera najednom joj je zgasnula. U 53. godini, Sandra Jurak živi u maminom stanu u Gajnicama, telefonom traži posao, čisti haustore i konobari, čuva i pere starce. Čezne za sigurnošću koju nema. U njoj - međutim - i dalje tinja želja za pjevanjem..."
Film Višnje Skorin, dalje je pisao: "prati sudbinu sredovječne prekarne radnice, njenu borbu za preživljavanje, ali i pokušaj da obnovi pjevačku karijeru kroz sudjelovanje na RTL-ovom talent šou".
Znatan dio filma bavi se Sandrinim pokušajem da obnovi svoju pjevačku karijeru kroz RTL-ov talent šou za pjevače u zrelijim godinama. Junakinja dvoji bi li se prijavila, jer je sudjelovanje košta i vremena i truda, a nije izvjesno da će od njega biti koristi. Na koncu prelomi - putuje u Beograd gdje se šou snima. Tamo susreće mnoge ljude koje je poznavala iz doba kratke estradne karijere. U studiju pred žirijem i publikom pjeva pjesmu Laufera...
Višnja Skorin, pisao je Pavičić, koji je razgovarao sa redateljicom, isticala je kako se u ovom slučaju dogodilo da nije ona našla temu, nego je tema našla nju. Sandra Jurak - koju je ranije poznavala s HTV-a - došla je u njen studio pitati da joj napravi spot za jednu od njezinih pjesama. “Tada sam saznala kako je ostala bez oba posla, da se vratila kod majke u Gajnice i da se teško snalazi. No, tu nije bilo kuknjave. Pred sobom sam vidjela energičnu ženu koja želi ostvariti svoje zatomljene snove. Ulovila sam se kako joj se istovremeno divim, a s druge strane se pitam je li poludjela? Je li naivno u ovim godinama, s borama i kilama viška, imati takvu želju? Je li to kriza srednjih godina? Kako smo vršnjakinje, to su mi bila vrlo zanimljiva i bliska pitanja.”