Na nedavno završenom filmskom festivalu u Cannesu dokumentarni film “Posljednja ambulantna kola Sofije” osvojio je nagradu na Tjednu kritike, program koji se, uz onaj glavni, smatra najprestižnijim na festivalu. Hrvatska je jedna od tri koproducentske zemlje, a o poslu filmskog producenta razgovarali smo sa Sinišom Juričićem, koji je prije ovoga filma producirao još jedno uspješno ostvarenje, makedonski dokumentarac “Plati i ženi”.
Na ratištima
- Nekada su se filmski producenti regrutirali iz redova filmske ekipe pa su vozači napredovali prvo u organizatore, a potom u filmske producente. Osim toga, mi smo bili opterećeni time da smo radili tzv. autorsku kinematografiju, te su redatelji bili ti koji su određivali što, kako i koliko se radi. To se počelo mijenjati u zadnjih desetak godina, prije svega zato što se u Hrvatskoj napokon pojavila škola, tj. odsjek produkcije na ADU koji je osnovan 2001. - objašnjava Juričić, koji je je bio prva generacija spomenutog studija, na koji se upisao desetak godina nakon što je na istom fakultetu diplomirao glumu.
- Paralelno s glumom bavio sam se i organizacijom, bio sam na Stojedinici od samog osnutka, a kada je počeo rat počeo sam se više usmjeravati prema produkciji. Obišao sam sva ratišta po Hrvatskoj radeći za strane TV ekipe, moj posao je bio posao fiksera, odnosno terenskog producenta. To sam radio deset godina, a zatim su nas, kako su se sukobi širili, počeli slati u Bosnu, na Kosovo, Makedoniju... U jednom trenutku trebali smo ići u Čečeniju i tada sam rekao ne i odustao od tog posla - prisjeća se Juričić.
Tada je odlučio upisati produkciju, a jedino čime se nastavio baviti što se glume tiče bila su popularna “Zločesta djeca” na Stojedinici.
‘Mi smo poduzetnici’
- Ono što je sjajno je da je studij postavljen tako da su nas od prve godine počeli šaltati da smo mi ustvari - poduzetnici, ljudi koji su i kreativni, ali da i moramo stvarati projekte koji će donositi novac. Postoje tri načina na koje biram filmove: prvi je kad mene nešto baš ‘napali’, onda krenem istraživati i stvorim projekt od samog početka. Drugi slučaj je kad meni netko priđe s projektom, a treći način je ako se pojavi koprodukcija kao što je bio slučaj s filmom ‘Posljednja ambulantna kola Sofije’.
Film Iliana Meteva prikazuje jedan tim Hitne pomoći u Sofiji, kod nas će biti premijerno prikazan na Pula Film Festivalu, a očekuju ga i gostovanja u Karlovym Varyma te Sarajevu.
Novci iz fondova
- Bugari su ušli u Europsku Uniju, no polovica novca koji su dobili iz europskih fondova nestala je u raznim koruptivnim aferama, EU je zavrnula pipu i sustav se lagano počeo urušavati - kada smo počeli snimati film imali su 13 operativnih ekipa za grad od dva milijuna stanovnika, a do kraja snimanja taj broj pao je na sedam-osam. Doktor Jordanov, kojeg vidite u filmu, ima plaću 300 eura i u trenutku kada smo snimali odradio bi noćnu šihtu, 12 sati, a potom bi otišao raditi kod prijatelja u mehaničarsku radionicu da može prehraniti obitelj, ali i da može kupiti instrumente za operacije na maloj djeci jer mu država to više ne osigurava. Ono što smo željeli prikazati ovim filmom je raspad sistema, a mislim da bi se iste stvari mogle početi događati kod nas, gdje se sustav također već počeo urušavati - kaže Juričić, koji već najavljuje i svoj novi projekt:
- Trenutno radim na projektu s Damirom Čučićem, kojeg smatram najzanimljivijom hrvatskim redateljem i mislim da će jako mnogo ljudi biti iznenađeno njegovim novim projektom, hibridom animacije i dokumentarca. Naš glavni junak je čovjek koji ima dijagnosticiranu shizofreniju i kao što u institucijama postoji terapija slikanjem, pjevanjem ili heklanjem, mi smo odlučili isprobati terapiju filmom. Kroz proces snimanja koji traje već tri-četiri godine taj čovjek počeo je popravljati svoje ponašanje, počeo je shvaćati što mu se događa… Mislim da će taj film pomaknuti granice hrvatskog filma.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....