Rijekom, u samom centru grada, plovi brod. Na njemu su isključivo osobe s mentalnim poteškoćama...

Liburnia Film Festival poziva na posljednju ovogodišnju projekciju u sklopu programa Slučajno kino. U četvrtak, 07. studenog prikazuju dokumentarni film "Na Adamantu: Nitko nije savršen" jednog od najglasovitijih europskih filmaša Nicolasa Philiberta.

"Adamant je jedinstveni plutajući dnevni centar za skrb osoba s mentalnim poteškoćama, a smješten je na rijeci Seini u samom centru Pariza. Voditelji centra opiru se dehumanizaciji psihijatrije i svojim pacijentima pružaju kombinaciju terapeutskih, edukativnih i kulturnih aktivnosti, kao i bijeg od kapitalističke diktature i kaosa suvremenog metropolisa – utočište u kojem mogu slobodno govoriti, pjevati, plesati ili vikati. Svojim neintruzivnim pristupom, Philibert ukazuje na krhkost mentalnog zdravlja i važnost pažnje koju posvećujemo jedni drugima. Delikatnom opservacijom kroji šarmantnu posvetu mikrokozmosu Adamanta i njegovoj posadi koja održava poetičku funkciju čovječanstva na životu.

Budući da je javna psihijatrijska skrb u Francuskoj podijeljena po sektorima, Adamant je, zajedno s ostalim prihvatnim centrima u Pariškoj centralnoj grupaciji, namijenjen pacijentima iz prva četiri okruga grada. Neki pacijenti dolaze svaki dan, drugi povremeno. Ima ih svih dobi i stižu iz širokog spektra društvenih sredina. Tim za njegu sastoji se od medicinskih sestara, psihologa, radnih terapeuta, psihijatra i raznih vanjskih suradnika različitih profila. Pacijenti i njegovatelji pozvani su pomoći u "zajedničkoj izgradnji". Terapeutska funkcija odnosi se na grupu kao cjelinu. Svatko se može uključiti bez obzira na titulu, status, diplomu, mjesto u hijerarhiji, osobnost ili stil", piše u najavi.

Film je nagrađen Zlatnim Medvjedom za najbolji film prošlogodišnjeg izdanja filmskog festivala u Berlinu, a predsjednica međunarodnog žirija 73. Berlinalea, Kristen Stewart, istaknula je u svom obrazloženju da film predstavlja "dokaz nužnosti ljudskog izražavanja".

Podsjetimo da smo pisali o ovom filmu: "Moj otac bez tableta ne može spavati, mama ne može raditi bez podizača, netko im prodaje ono što im je potrebno da nastave...", pjeva Francois koji se bori za vlastito psihičko zdravlje.

Voditelji centra opiru se dehumanizaciji psihijatrije, pacijenti se ovdje liječe psihoterapijom, sudjeluju u likovnim radionicama, raznim kulturnim sadržajima, druže se, jedni drugima su potpora. Adamant je, makar usred kaosa metropole, nalik na utočište od modernog doba, lječilište koje pruža priliku usporiti, u kojem oni koji dolaze mogu slobodno pustiti glas: pjevati, govoriti, vikati, mogu zaplesati.

Adamant nije bilokakav, nasumično usidren brod pretvoren u centar za mentalnu pomoć, izvorno je građen u svrhu liječilišta, arhitekti su ga projektirali surađujući s njegovateljima i pacijentima.

Otvoren je 2010., zapravo je jedan od odjela Pariške centralne psihijatrijske bolnice.

Na Adamantu se jednom godišnje održava i filmski festival, program biraju pacijenti, među njima je filmofila, jedan od pacijenata pripovijeda o Jeanu Gabinu i Linu Venturi, ljudima oko sebe, ostalim pacijentima, objašnjava da su svi oni glumci, kako kaže - nesvjesni izvođači.