Rijetka je prilika vidjeti na velikom ekranu Kusturičin film "Otac na službenom putu"

Glumac Mustafa Nadarević preminuo je koncem prošle godine u 77. godini, nakon pola stoljeća bogate karijere. Odsječke te karijere publika će moći vidjeti u Kinu Tuškanac gdje od danas teče prva posthumna retrospektiva Nadarevićeva glumačkog rada. Retrospektiva, koja teče od srijede do nedjelje, uključuje osam filmova.

Među njima su osebujni politički horor "Već viđeno" (1987.) Gorana Markovića, Vrdoljakovi "Glembajevi" (1988.) te posljednji jugoslavenski partizanski film, "Gluvi barut" (1990.) Bate Čengića. U programu je i BiH klasik "Miris dunja" (1982.) Mirze Idrizovića, kao i jedan od najboljih filmova novije BiH-kinematografije, "Kod amidže Idriza" (Pjer Žalica, 2004.). Ipak, najslavniji film retrospektive na programu je već prvi dan - danas. Riječ je o "Ocu na službenom putu" (1985.) Emira Kusturice, jedinom YU filmu koji je osvojio Zlatnu palmu u Cannesu. Kako je Kusturica 90-ih prešao iz Sarajeva u Beograd i mutirao u srpskog nacionalista, njegovi se filmovi u Hrvatskoj otad jedva prikazuju. Stoga su filmofili sada u rijetkoj prilici da na velikom ekranu vide najuspješniji jugoslavenski film svih vremena.

"Otac na službenom putu" film je koji je nastao sretnim susretom dvaju sarajevskih talenata. Prvi od njih bio je mladi redatelj Kusturica kojemu je to tek drugi kino-film. Drugi je bio scenarist Abdulah Sidran, tada već ugledni i postariji pjesnik koji 80-ih puno piše za ekran. Za obojicu je taj susret bio zlatan: ništa što je Kusturica snimao bez Sidrana, ni Sidran pisao za druge redatelje ne može se mjeriti s njihova dva zajednička rada. Prvi od njih - "Sjećaš li se Dolly Bell?" - ostao je lokalno popularniji. No, "Otac na službenom putu" - obiteljska kronika u ambijentu informbiroovskih čistki - pretvorio je Kusturicu u zvijezdu, a Nadareviću donio međunarodnu prepoznatljivost.