"Iako se otvoreni bazen pored Save nalazi još od 1944., današnji izgled duguje, kao i ostatak kompleksa SP Mladost, Univerzijadi održanoj 1987. (arhitekti su bili Vinko Penezić i Krešimir Rogina, tada u svojim dvadesetim godinama, i za projekt su dobili mnoštvo nagrada).
No, kako najavljuju iz udruge Blok, koja vodi kino Trešnja: "Tada je projektirana i polukružna površina pored olimpijskog bazena, vjerojatno u svrhu protokolarnih i popratnih svečanosti, ali među današnjim zaposlenicima SP Mladost nitko ne pamti njeno korištenje. Zato se jako veselimo što se upravo tamo ovaj petak, 12. srpnja, odvija treća večer Kina Trešnja! Pridružite nam se na ovoj jedinstvenoj lokaciji između rijeke i bazena i otkrijte novo mjesto za osvježenje u toplim ljetnim noćima. Dašak svježe pariške noći donosi kratki film "Gladna sam, hladno mi je" Chantal Akerman, a potom plovimo u argentinsku "Močvaru" Lucrecie Martel - stoga ne zaboravite sredstvo protiv komaraca!"
U sklopu treće filmske večeri donose, pišu, diptih posvećen mladosti "koji nas vodi u to neobično doba na pragu između dječjeg svijeta i svijeta odraslih kada sve otkrivamo prvi put. Slavne sineastice Chantal Akerman i Lucrecia Martel u svojim uradcima problematiziraju djevojaštvo kao afekt i rastvaraju imaginarne djevojačke svjetove.
U "Gladna sam, hladno mi je" (1984.) Akerman prati dvije briselske tinejdžerice koje bježe od kuće i pokušavaju se snaći u velikom gradu. Nezasitno zaigrane i buntovne prijateljice užurbanim tempom i uz mnoštvo popušenih cigareta mladenački nesputano proždiru parišku metropolu i izvrću konvencije naglavačke", poručuju iz Bloka te dodaju:
"Nagrađeno na Berlinaleu i na Sundance Film Festivalu, debitantsko ostvarenje "Močvara" (2001.) redateljice Lucrecije Martel, oštroumna je i slojevita crnohumorna studija života argentinske visoke srednje klase. U autoričinu fokusu je obiteljski život zahvaćen u apsurdnoj svakodnevici, odrastanje troje razmaženih tinejdžera u dobrostojećoj ali disfunkcionalnoj porodici, teret kolonijalnog nasljeđa te antagonizam odnosa među klasama. U dekadentnoj žabokrečini granice između luksuznog imanja i močvare koja ga okružuje postaju porozne, dok tragikomični prizori bazenske dokolice maestralno utjelovljuju komfornu uljuljkanost provincije u kojoj je odrastanje osujećeno manjkom odgovornosti".
