PIŠE MILJENKO JERGOVIĆ

ŠILJO Ovaj se klempavi dugonja svima zavukao pod kožu, poput dobroćudnog strica u trećem koljenu

 YouTube
Kapitalizam je sustav čiji je porezni sistem usmjeren tako da se siromašnima i socijalno segregiranima oduzme njihov novac, kojim će se zatim financirati i štititi svijet bogatih. Kapitalizam je sustav koji će oduzeti novac glupim i dobrodušnim, kakav je Šiljo

Dobrodušni, dragi prijatelj. Atropomorfizirani, poljuđeni lovački pas. U svijetu Patkovgrada, multikulturalnom i miješanom, kakva je već bila Amerika iz naših snova, on, Šiljo, družio se s patcima i patkama, s miševima, s kravom Belkom (Bjelkom) i njezinim mužem koji se, ako i to nije zaboravljeno i u sjećanju prepravljeno, zvao Horacije, a oko vrata je, umjesto kravate, nosio jaram. Među prijateljima Šiljo nije imao nijednog od svoje vrste.

U enciklopediji Disneyjevih likova piše da je Šiljo prvi put nacrtan - a zapravo objavljen, ali je ljepše misliti da je tad nacrtan - 25. svibnja 1932. Stvorio ga je Disneyjev animator Art Babbitt. U početku Šiljo je trebao biti obični tupan, ali kako od gluposti nema velike priče, ili se glupost ne rastvara u mnoštvo priča, nego se svodi na nekolicinu monotonih varijacija, tako je Šiljo s vremenom postao dobričina. Ne bi se moglo reći da ga je pritom baš krenula pamet, to nikako, ali u njegovoj se gluposti zametnulo nešto što bi nas, onodobnu djecu, moglo podsjetiti na one naše šutljive stričeve, tetke i ujake u drugom i trećem koljenu, koje bismo viđali jednom godišnje, dolazili su u posjetu, nisu puno govorili, nego bi nas samo pomilovali po glavi, izgovorili neku ne baš pametnu i smiješnu šalu, i darivali nas jednom crvenom novčanicom, cenerom, desethiljadarkom, koja je, bez obzira na inflaciju, kod djece imala kultni status. Takav je bio Šiljo. I ostao, za razliku od tetaka i stričeva, koji danas leže po grobljima izgubljenih zavičaja, odmaraju se od života i od posjeta rođacima.

Tridesetak godina kasnije, 1965. godine, pojavio se Super Šiljo. Čim pojede čarobni kikiriki - u ljusci, naravno - Šiljo se, s uzvikom: taaa-dah! - pretvori u superjunaka, koji rješava probleme u Patkovgradu i u svijetu. Leti sa čarobnim plaštom, tuče Hromoga Dabu, vječitog Disneyjeva negativca… Šiljina srodnost sa Clarkom Kentom i sa Supermenom mogla bi biti predmetom posebne priče. Tajna transformacije prosječnog, ili ispodprosječnog, šonje u superheroja naša je životna tema. O tome bi trebalo napisati priručnik za samopomoć, koji bi postao najveći bestseler u povijesti, čiji bi tantijemi, kao svojevrsni perpetuum mobile, svoga autora transformirali iz šonje u - superheroja.

Obični, dobrodušni i glupi Šiljo, kao da je izniknuo iz prvoga predsjedničkog govora Donalda Trumpa. Rođeni autsajder iz predgrađa, koji nikada ne dopre do centra - tamo gdje u svome džinovskom sefu živi Bajo Patak - bavi se golim preživljavanjem, plaća cjeloživotni kredit za svoju straćaru, uzaludno pokušava da prestane pušiti… Njegov je život džepni pakao, njime se ne bave pisci ni filmski scenaristi i režiseri, nema ga u crnim kronikama… Takva dobričina samo greškom može dopasti zatvora, i makar tako dosegnuti slavu. Ne može ga spasiti i promijeniti ni dobitak na lutriji, jer će i novac glupo potraćiti. Kapitalizam je sustav čiji je porezni sistem usmjeren tako da se siromašnima i socijalno segregiranima oduzme njihov novac, kojim će se zatim financirati i štititi svijet bogatih. Kapitalizam je sustav koji će oduzeti novac glupim i dobrodušnim, kakav je Šiljo.

On je uz Homera Simpsona još jedan potencijalni glasač Donalda Trumpa. Njemu se danas obraća američki predsjednik. Šiljo je imun na alternativnost alternativnih činjenica. Mašta je Šiljina jedina istina.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
19. studeni 2024 06:34