'Srpski film' je kritičan, subverzivan, strašan, ali samo na papiru

Provokacija je OK. Šokiranje je OK. Subverzija je OK. Ali efekte postižu tek ako iza formirane namjere i ideje stoji kakvosan materijal, sadržaj kojeg nećete pamtiti zbog ekstremnog nasilja, brutalnosti, seksualnih perverzija, već zbog originalnog, impresivnog, drugačijeg, maštovitog igranja temom. Mladi i nabildani srpski redatelj Srđan Spasojević ništa od toga nema, piše Vip.hr u recenziji kontroverznog "Srpskog filma" .

Osim želje za pričanjem priče od koje će se nježnijima prevrtati želudac, a tolerantnijima i naviklima na razne celuloidne bestijalnosti teško da će upasti na listu omiljenih filmova, "Srpski film" nudi namjere i težnju kritiziranja zatečenog stanja u novosrpskom postratnom društvu. Mladić je hrabar po beskompromisnom pristupu, njegovanju nulte tolerancije prema pojmu autocenzure, spremnosti na ekstremno šokiranje i namjerno navlačenje preko krajnosti. Međutim, to je uglavnom sve što posjeduje.

Imao je podršku dvojice klasnih srpskih glumaca mlađe generacije Srđana, starog genijalnog Bore sina, Todorovića u ulozi Miloša, ex porno glumačke zvijezde s prostora Srbije. I Sergeja međunarodnog Trifunovića kao glavnog dijaboličnog negativca Vukmira. Imao je i plejadu prekrasnih Srpkinja s većim ili manjim postotkom silikona (Jelena Gavrilović, Katarina Žutić, Lena Bogdanović, Marina Savić, Tanja Divnić) u sebi.

Imao je temu načelno provokativnu samu po sebi. Ali, ne slušajući stare Hitchove suspens postulate po kojima se najefektnija jeza postiže skrivate li više no otkrivate, naumio je eksplicitinim prikazima scena brutalnog sexa i nasilja, protjerati stvari dalje nego su prikazivali "Hostel", "Saw" i slični novovalni slash trash horori porijekom iz španjolske ili latinoameričke stravične vizure.

Spasojević namjerno želi izazvati mučninu uništavajući potencijalno zanimljivu triler priču o eks porno zvijezdi koja zbog loše financijske situacije potpisuje "ugovor s Đavlom" upuštajući se bianco potpisom u rollercoaster nekrofilije, sodomije, incesta, ubojstava, silovanja i sličnih izopačina na desetak ne osobito maštovitih načina. UPOZORENJE ČITATELJIMA NIŽE TOLERANCIJE NA NASILJE I PERVERZIJE, NEKA PRESKOČE SLJEDEĆIH NEKOLIKO REDAKA DO KRAJA ODLOMKA.

Scene u kojima se skidaju maske prilikom silovanja dvije osobe pod pokrivačima ne bi li saznali da je drogirani otac u stražnjicu raskrvario svog petogodišnjeg sina, a da je očev brat murijak silovao njegovu predivnu suprugu, samo su vrh torture porna i hard corea. Kasnije razbijanje glave u krvi ne prikazuju kao Gaspar Noe u afektu "Nepovratnog" jednom kad junaku pukne trenutak, već ponavljaju scenu ionako brutalnu samu po sebi, oduzimajući joj efekt strahovitosti.

Kulminacija u kojoj su djevojci kliještama iščupani zubi da bi je mučitelj poslije spolnim organom ugušio prilikom felacija, nastavak gdje je majka porođena od strane mučitelja gledala kako ovaj tek izvađeno novorođenče nabija na svoj erektirani penis. Strašne čini poput odsijecanja glave ženi od strane drogiranog silovatelja prilikom analnog seksa, maloljetna djevojčica voajerka liže sladoled gledajući scene pušenja uživo sjedeći na stolici s kojeg metra odstojanja, samo su dio scena zbog kojih je film u svim osim snuff kružocima tretiran kao provokativan i uznemirujući.

Film niti je osobito mučan, nije fora, niti je efektan, nit je napet, nit je horor, nit je dramatičan, sve ostaje na poziciji - wannabe. Htio je biti kritičan, subverzivan, strašan a neustrašiv, dočim je sve ispalo samo na papiru. Samo je poruka odaslana svojoj naciji.

Iako je uvriježeno rabiti kurtoazniji rječnik prilikom barem pokušaja zadržavanja civilizirane i akademske razine ophođenja, nazvati "Srpski film" bilo kako drugačije osim sranjem - bilo bi promašeno.