Stari srpski TV filmovi u Tuškancu. Program otvara ‘Leptirica‘, najpoznatiji horor ikad snimljen na ovim prostorima

Zagrebačko kino Tuškanac kroz program "Ponovo radi bioskop – TV film u kinu", koji će se održati od 29. ožujka do 2. travnja, predstavlja 18 filmova snimljenih od kraja 1960-ih do početka 1990-ih u produkciji RTV Beograd. Bogatstvo i kvaliteta tadašnje igrane produkcije radiotelevizijskih kuća, među kojima su najjače bile RTV Beograd i RTV Zagreb, danas djeluju gotovo nestvarno, ističe se u najavi. "Ovaj zanimljiv izbor naslova je stoga samo jedan od brojnih mogućih, što dovoljno govori o nekim mnogo boljim televizijskim vremenima na ovim prostorima", dodaje se.

Riječ je o filmovima Dramskog programa, koji je po uzoru na BBC dugo uređivao književnik i dramaturg Filip David, što je privuklo i redatelje iz Zagreba, poput Branka Ivande i Lordana Zafranovića.

Prikazat će se tri TV filma Soje Jovanović (Izvinjavamo se, mnogo se izvinjavamo, Daleko je Australija i Povratak lopova), te tri Đorđa Kadijevića (horori Leptirica i Štićenik te drama Čovjek koji je napao vuka).

Bit će tu i filmovi Zdravka Šotre (Vučari Gornje i Donje Polače, Gospođa ministarka) i Slobodana Šijana (Šta se dogodilo sa Filipom Preradovićem) te televizijska drama "Svečana obaveza" Božidara Nikolića.

Lordan Zafranović je filmom "Ubistvo u noćnom vozu" ostvario svoju prvu suradnju s Mirkom Kovačem, a Branko Ivanda se u "Drvenom sanduku Tomasa Vulfa", prema scenariju Danila Kiša, bavio temom holokausta.

Neke od tema kojima se filmovi bave aktualne su i danas - "Kante ili kese" Dragoslava Lazića prate buran sastanak stanara o odlaganju otpada, "Krojači džinsa" Srboljuba Božinovića emigrantske radnike, dok je glavni lik "Narodnog poslanika" Slavenka Saletovića pojedinac iz provincije željan političke moći.

U programu su i "Ratnički talenat" Vladimira Andrića, "Zvezdana prašina" Jovana Konjovića, "Ožalošćena porodica" Milana Karadžića.

Program, realiziran u suradnji sa Srpskim narodnim vijećem i srpskim veleposlanstvom u Hrvatskoj, otvara horor "Leptirica" (1973) Đorđa Kadijevića.

Jurica Pavičić o filmu je zapisao: "U bivšoj je Jugoslaviji najpoznatiji, a ova 62-minutna TV drama Televizije Beograd za cijelu je jednu generaciju imala reputaciju najstravičnijeg domaćeg filma uopće. To je ujedno najslavniji film Đorđa Kadijevića (1933.), rođenjem Šibenčanina, podrijetlom Imoćanina, srpskog režisera koji je tijekom cijelog opusa iskazivao sklonost za fantastične žanrove pa je, među ostalim, i on sam adaptirao Gogoljev “Vij” (“Sveto mesto”, 1990.). I “Leptirica” je literarna adaptacija (očito je u socijalističkoj audiovizualnoj industriji to davalo hororu legitimitet). Bazirana na pripovijetci Milovana Glišića, te legendama o “prvom srpskom vampiru” Savi Savanoviću (stvarnoj osobi iz 19. stoljeća), “Leptirica” pripovijeda o ukletom mlinu u kojem vampir ugrize i usmrti svakog mlinara. Kako im očajnički treba mlin, seljani nagovore naivnog, siromašnog seljaka kojem su novci dešperatno potrebni za ženidbu (igra ga neprepoznatljivo mladi Petar Božović). Zabrinuti seljani čak pronađu grob vampira, no kad ga probodu kolcem, iz lijesa iziđe leptirica. Riječ je o filmu oko kojeg se stvorio svojevrsni pop-kulturni mit, koji cijeli naraštaj pamti kao hororsku TV inicijaciju, a zadnjih godina dosta su ga revalorizirali i noviji srpski kritičari oko “Novih kadrova”. Na svježe gledanje - međutim - “Leptirica” ne izgleda blistavo. Ostavlja više dojam satire na seljaštvo nego zbiljskog horora, a hororski efekti koncentrirani su na dvije jezive scene koje svi pamte. Ono što je iz današnje perspektive zanimljivo u “Leptirici” je obrtanje rodnih uloga. Dok psihoanalitičari vampirske naracije uglavnom tumače kao strah od nezajažljive muške seksualnosti i gubitka ženske nevinosti, ovdje su uloge okrenute: kolektiv žrtava je muški, a predatorica - ženska".