Stigao je s Kosova i postaje ‘potrčko‘ Zemunskog klana. Ne sviđa mu se sve što rade, no kad prvi put na obali izrešeta mafijaša...

Na top listama najboljih dramskih serija iz regije prva mjesta pretežno će zauzimati srpska produkcija "Sablja", iako iz različitih razloga. U središtu je svakako ubojstvo premijera Zorana Đinđića, međutim, lik političara u njoj je razmjerno najmanje zanimljiv. Osim u prvoj epizodi (od njih ukupno osam), on je tamo zbilja glavni protagonist, dok se u drugima pojavljuje poput ekspozicije i to ne pretjerano zanimljiv. Zato je pravo otkriće glumica Milica Gojković, u ulozi beskompromisne novinarke Danice Mandić, potpuno nesvjesne da se uplela u slučaj koji nadilazi njezine kompetencije. Tipičan primjer karakterne glumice, ona je tako srasla s likom da dio gledatelja impresionira, a dio njih iritira. Pomalo je nevjerojatno da je glumica triput pokušavala upisati beogradski Fakultet dramskih umetnosti i naposljetku se opredijelila za Akademiju umetnosti beogradskog Alfa Univerziteta, odakle se nametnula u beogradskim kazalištima, da bi zadnjih godina postala članicom Jugoslovenskog dramskog pozorišta. Svojevrsni je pandan Đinđiću, jer je u posljednjoj epizodi pokušaju likvidirati snajperom i malo je nedostajalo da im to uspije. Na pitanje tko bi zaboga pucao na običnog novinara, odgovor je da se mlada žena zamjerila ne samo mafiji, nego i političarima i kolegama, tako da je spisak njezinih potencijalnih likvidatora poduži. Pritom ima kćerkicu koju obožava i majku Svetlanu (velika srpska glumica Jasna Đuričić), svoj nesuđeni uzor, no od nje se nastoji što više razlikovati.

Lik s druge strane "barikade" je Uroš Ristić Mali (izvrsno ga glumi mladi Lazar Tasić), koji je s majkom (Dubravka Kovjanić) stigao s Kosova i nakon prvotnog nesnalaženja pristaje biti "potrčko" Zemunskog klana. Ne sviđa mu se sve što ti grubi dečki rade, reklo bi se da postoje trenuci kad bi se on najradije izgubio iz tog društva, ali mali zadaci postupno postaju veliki, a kad prvi put na crnogorskoj obali po nalogu izrešeta mafijaša s tri-četiri metka, njegova je sudbina zapečaćena. Dobro se on snalazi u tom miljeu i možemo pretpostaviti da će vrlo brzo napredovati u kriminalnoj hijerarhiji. Za razliku od Danice, on ne pokazuje nikakve emocije, no zato je odlična scena u kojoj dolazi u dućan u kojem mu majka radi, staje u red kao obična mušterija i osim što je platio dva slatkiša, tutne joj u ruku poveću svotu novca. Niti ona posebno reagira na taj poklon, a možda je to njihovo posljednje viđenje u životu.

Jl Urednici/

Likovi policajaca posebno su intrigantni. To su Boris Raković (igra ga poznati srpski glumac Ljubomir Bandović) i Ljuba Vasiljević (bosanski glumac Feđa Štukan), oni su uvijek u paru i nikad ne biste rekli da ih bilo što razdvaja. Ljuba je međutim Daničin doušnik, zahvaljujući njemu ona je uvijek na korak ispred svojih kolega, a što Boris o tome misli, doznajemo tek kasnije. Tu je i Borisov zet, umirovljeni inspektor iz bivšeg režima Žarko Ilić (najveća hrvatska filmska zvijezda Zlatko Burić), koji zna štošta o prošlim i sadašnjim vremenima, pritom boluje od raka, no opaka bolest se po svoj prilici povlači. U prvi plan se odjednom gurne Boris, jasno je pokazano da on ustrijeli Ljubu – i to krajnje neočekivano – motivi mu nisu posve jasni, no možemo nagađati da u tom svijetu ne trebate partnere koji znaju sve o vama. Kad poslije pronađu Žarka, kojem je sačmarica propucala grkljan, možete samo jednom pogađati je li u pitanju ubojstvo ili samoubojstvo i tko je počinitelj. Boris je očito čovjek novog doba, koji će se skladno uklopiti u vladu Vojislava Koštunice, ili kasnije u neku drugu, no uvijek će nastojati da iza sebe ne ostavlja tragove.

Na što podsjeća serija "Sablja"? U njoj nećete dočekati hapšenje Milorada Ulemeka Legije (Sergej Trifunović) ni Zvezdana Jovanovića (Bojan Krivokapić), kao ni izricanje presude okrivljenima za atentat (Danica neprestano ponavlja da bi htjela doznati tko je pravi krivac za ubojstvo Đinđića), to su opće poznate stvari, međutim, diskretno su provučene paralele sa srpskim crnim filmom, naglašene ružnjikavom fotografijom Aleksandra Košutića i režijom Gorana Stankovića i Vladimira Tagića. Beograd je u ovoj seriji u nenametljivoj ali važnoj ulozi, kako centar grada tako i njegovi novi dijelovi, koji svi sliče jedni na druge. Kad se upletete u taj mozaik cigli i betonskih blokova, potpuno je sigurno da je odatle teško izaći živ, osim ukoliko ne naučite pravila i nametnete se kao ozbiljan igrač. Zoran Đinđić to nije bio, ali Boris Raković je na najboljem putu da to postane.