UZ NOĆ VJEŠTICA

Što gledati večeras? Ovo su horori koji su sve promijenili: ‘Serijski ubojica kamerom bilježi izraze lica žena koje ubija...‘

Brenda Bruce, Peeping Tom

 Supplied By Lmk/ipa-agency.net/ipa/profimedia/Supplied By Lmk/ipa-agency.net/ipa/profimedia
Svaki fan žanra upoznat je s "Drakulom", "Frankensteinom", "King Kongom", "Egzorcistom, "Carrie", "Kad jaganjci utihnu" i mnogim drugim filmovima koji pripadaju ‘kanonu‘,

"Bezgrešna" (Immaculate) sa Sydney Sweeney, "Sakupljač duša" (Longlegs) s Nicolasom Cageom te "Supstanca" (The Substance) s Demi Moore, neki su od naslova horora koji su tijekom godine privukli pozornost publike zainteresirane za taj žanr, koji ususret Noći vještica tradicionalno dobiva na popularnosti. Povodom zadnjeg listopadskog dana, The Guardian je objavio listu deset, prema njihovu mišljenju, revolucionarnih horor filmova.

Svaki fan žanra upoznat je s "Drakulom", "Frankensteinom", "King Kongom", "Egzorcistom, "Carrie", "Kad jaganjci utihnu" i mnogim drugim filmovima koji pripadaju ‘kanonu‘, no evoluciju žanra Anne Billson, autorica liste, odlučila je dočarati kroz niz drugih naslova. Iako i 21. stoljeće obiluje uspješnicama, veli Billson, najstariji film uvršten na njen popis iz 2001. je godine.

Horori o čudovištima: Nosferatu: A Symphony of Horror (1922.)

Nijemi njemački ekspresionistički film o vampirima F.W.Murnaua neslužbena je adaptacija Stokerovog romana "Drakula" iz 1897. godine te "model za gotički film o čudovištima". Upravo ona u žanr je horora uvela uvjerenje da vampire uništava svjetlost. Dok je Werner Herzog film obradio 1979. godine, najnoviji remake Roberta Eggersa očekuje se krajem ove godine.

Poludjela znanost: Dr Jekyll and Mr Hyde (1931.)

"U noveli Roberta Louisa Stevensona iz 1886. horor ne dolazi izvana, već iznutra", referira se Billson na priču o znanstveniku kojega napitak iz smirenog znanstvenika pretvori u manijakalnog ubojicu. "Od ‘Frankensteina‘ i ‘Nevidljivog čovjeka‘ do ‘Re-Animatora‘, eksperimenti samodopadnih ljudi uvijek završe pokoljem", zaključuje Billson. Ovaj film, čiji je glavni glumac Fredric March nagrađen Oscarom, nevjerojatnom je transformacijom na filmu, realiziranom pomoću obojenih filtera, unaprijedio specijalne efekte.

Sotonizam: The Seventh Victim (1943.)

Kako smatra Billson, Val Lewton, producent filma o mladoj ženi koja tražeći svoju nestalu sestru naiđe na kult štovatelja sotone iz njujorškog podzemlja, "koji je tijekom četrdesetih godina prošlog stoljeća producirao seriju jednostavnih, niskobudžetnih horor filmova za produkcijsku kuću RKO, anticipirao je ovom poetično tmurnom pričom o njujorškom sotonizmu, 25 godina unaprijed, "Rosmarynu bebu" Romana Polanskog".

Snovi i halucinacije: Dead of Night (1945.)

Crno-bijeli britanski, antologijski, nadnaravni horor pripovijeda priču o arhitektu koji odlazi u ladanjsku kuću, gdje se planira naći s potencijalnim klijentom. Kada stigne u kuću, osjeti da je tamo već bio, a poznatima mu se čine i drugi gosti, koji su se već pojavljivali u njegovom ponavljajućem snu. Svoja iskustva s neobjašnjivim iskustvima podijele i drugi gosti...

"Zamagljena linija između snova i stvarnosti nigdje se nije uspjela prizvati bolje no u hororima, prigrljivanjem varijacija poput snova o smrti, predosjećaja, likova predstavljenih kao plod nečije mašte...", komentira Billson.

Izvanzemaljci: Invasion of the Body Snatchers (1956.)

Crno-bijeli znanstveno-fantastični horor redatelja Dona Siegela bavi se invazijom izvanzemaljaca u fikcionalnom kalifornijskom gradu Santa Miri, gdje iz izvanzemaljskih spora palih na Zemlju nastanu identične kopije ljudi. Iako fenotipski identični, s istim sjećanjima i osobnostima, duplikati nemaju ljudske emocije.

"Horor i znanstvena fantastika uvijek su dobro funkcionirali zajedno. No, izvanzemaljici se kao amorfna opasnost pojavljuju u Siegelovom filmu temeljenom na knjizi "The Body Snatchers" Jacka Finneyja, koja je paranoju Hladnog rata i makartizma (eng. McCarthyism) kanalizirala u noćnu moru u kojoj se ne može vjerovati niti svojim voljenima", razložila je Billson.

Slasheri: Peeping Tom (1960.)

Radnja psihološkog triler-horora Michaela Powella vrti se oko serijskog ubojice koji pri ubijanju koristi nosivu filmsku kameru kako bi zabilježio izraze lica žena koje ubija.

Kako piše Billson, "the Spiral Staircase" (1946.) sadržavao je prve elemente slashera, no sjeme za moderne slasher filmove, u kojima smrtonosna opasnost proizlazi iz psihijatrijskog poremećaja, a ne nečeg nadnaravnog tek su 1960. godine posijali "Peeping Tom" i "Psycho".

Sadizam: Two Thousand Maniacs! (1964.)

Herschell Gordon Lewis, "kum krvoprolića", režirao je film o Južnjacima koji stotinu godina nakon američkog Građanskog rata, u sklopu osvete za uništenje njihova grada tijekom spomenutoga rata, zvjerski izmuče te ubiju grupu Jenkija.

Riječ je o filmovima u kojima napadači užitak crpe iz tuđe patnje (kao što je slučaj kod Marquis de Sadea). Toj skupini pripadaju, objašnjava Billson, i "Teksaški masakr motornom pilom" (1974.), "Salò" te "120 Days of Sodom" (1975.).

Zombiji i krvoproliće: Dawn of the Dead (1978.)

Američko-talijanska produkcija redatelja Georgea A. Romera istražuje posljedice apokalipse zombija na društvo.

Drugi je to nastavak Romerove priče o zombijima (prethodio mu je film "Night of the Living Dead" (1968.)), no tek je on zombije pretvorio u "čudovište dana".

"Bilo da se gegaju ili sprintaju, bilo da su komični ili potresni, mogu biti metafora za sve, od viralne zaraze do depersonalizirane društvene skupine", mišljenja je Billson.

Body horor: Videodrome (1983.)

Kanadski kralj body horora David Cronenberg, redatelj filmova "Zločini budućnosti"(2022.) te "Sudar" (1996.), 1983. je godine snimio znanstveno-fantastični body horor u kojem su glumili James Woods te Debbie Harry. Film prati programera televizijske postaje iz Toronta, čija je specijalnost zabava za odrasle, i koji je u potrazi za producentima veoma opasnog i bizarnog programa.

"Televizija vam može izmijeniti um, Videodrome će vam izmijeniti tijelo... uništit će vašu stvarnost", poruka je koja se čuje u traileru filma.

Tehno horor i duhovi: Kairo/Pulse (2001.)

Japanski tehno horor Kiyoshija Kurosawe, koji je prikazan u sklopu sekcije Un Certain Regard Filmskog festivala u Cannesu, naišao je na pohvale kritike te je privukao posvećene sljedbenike. 2006. godine izišao je remake "Pulse" na engleskom jeziku, a Kurosawa je scenarij adaptirao u istoimeni roman.

Upravo su japanski filmaši "najplodonosnije istražili horor nove tehnologije: ukleti video iz ‘Ringa‘ (1998.), mobilne telefone u ‘One Missed Call‘ (2003.) te internetske duhove (...) iz uznemirujućeg remek-djela Kiyoshija Kurosawe - ‘Kaira"

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 11:43