Što kada papa umre od infarkta? Kreće dramatični izbor nasljednika, a kraj ovog filma će vas iznenaditi

Veliko iznenađenje na međunarodnoj filmskoj sceni prije dvije godine bila je nova verzija klasičnog antiratnog romana Ericha Marije Remarquea “Na Zapadu ništa novo”. Film je dobio Oscara za najbolje međunarodno ostvarenje, nominiran je i za najbolji scenarij, a izborio je i tri nagrade BAFTA (britanska akademija za film i televiziju). Europski filmovi rijetko kad nailaze na tako dobar prijem, a posebno je zanimljivo što je dramu o stradanjima Nijemaca u Prvom svjetskom ratu režirao Edward Berger, filmaš švicarsko-austrijskog podrijetla, kojemu takva tema i nije trebala biti suviše bliska. Naime, prva verzija iz 1930. u holivudskoj produkciji izazvala je popriličan gnjev, jer su je na zub uzele propupale snage nacionalsocijalizma i nastojale onemogućiti njezin dobar prijem u njemačkim kinima: na primjer, puštali su štakore u dvorane, zasipali posjetitelje praškom koji je izazivao svrbež i još koješta. Naravno, nova verzija prikazivana je u gotovo idiličnoj atmosferi, efektno je producirana (s budžetom od 20 milijuna dolara), ali je manjkalo političkog elektriciteta bez kojeg se film iz 1930. nije mogao zamisliti.

Berger je izabrao temu kakva se samo mogla poželjeti, pacifistički zadojenu, krajnje realističnu i ne izbjegavajući ratne užase.

Nevjerojatno je da smo tog redatelja upoznali i puno prije, studirao je likovne umjetnosti u Braunschweigu, izdržao je dvije godine i zatim se zaputio u New York, gdje je upisao Tisch School of Arts. Diplomirao je 1994., neko vrijeme u Americi realizirao reklame, da bi se vratio u Berlin, koji mu je postao omiljenim domicilom. Najprije se ogledao na televiziji, radio u popularnim serijama “Schimanski” i “Mjesto zločina”, prvi igrani film “Jack” (2014.) bio mu poprilično zapažen, no pravi hit bila je mini-serija “Njemačka 83” (2015.), čiji je junak agent istočnonjemačke tajne službe Stasi (Jonas Nay), on prelazi na Zapad, kako bi “neprijatelja” podrivao iznutra. Prvu nagradu BAFTA dobio je za odlično ocijenjenu britansko-američku mini-seriju “Patrick Melrose” (2018.), s Benedictom Cumberbatchom i Jennifer Jason Leigh, da bi zatim počeo pripremati “Na Zapadu ništa novo”.

Konklava

Image Capital Pictures/film Stills/profimedia

Oscar za najbolji međunarodni film otvorio mu je dotad nedostupne kanale svjetskog tržišta, pa je Berger to odlučio iskoristiti na najbolji mogući način. Ekranizirao je roman Roberta Harrisa “Konklava” iz 2016. (pisac se proslavio bestselerom “Fatherland”, da bi kasnije surađivao uglavnom s Romanom Polanskim, osobito uspješno u “Piscu iz sjene” i “Časniku i špijunu”), koji se provokativno pozabavio makinacijama u Vatikanu. Središnja ličnost je kardinal Thomas Lawrence (Ralph Fiennes), on je istodobno i dekan kolegija kardinala, koji su pred osjetljivim zadatkom: moraju izabrati novog papu, jer je prethodnik upravo umro od srčanog udara. Nakon nadglasavanja i dakako podmetanja, odabrana su četiri kandidata od kojih svaki predstavlja svojevrsnu suprotnost. Ne samo to, štošta se događalo među uzoritim kardinalima, otkrilo se, na primjer, da je jedan od njih dosta davno imao ljubavnu vezu s deset godina mlađom časnom sestrom, iz te veze rodilo se dijete, no na rubu skandala je potvrđeni trač da je papa pred smrt odredio svoga nasljednika, to je malo poznati meksički nadbiskup.

Malo pomalo iskrsavaju nepoznanice iz novije vatikanske povijesti, a sve završava poprilično burno, no rasplet treba sačuvati za one koji će što prije pogledati film.