Superjunaci koji se znaju fantastično zafrkavati

ZAGREB - Kako se sada čini, Marvelovi “Osvetnici” mogli bi do subote zgrnuti u kinima diljem svijeta pola milijarde dolara, što je fascinantan podatak.

Naime, donedavno su filmovi o super- junacima bili prvenstveno američki fenomen, izvan matičnog su tržišta - uz poneku iznimku - ostvarivali u najboljem slučaju polovicu ukupnih prihoda (to nije bog zna što: serijali poput “Harryja Pottera” bar 70 posto svog golemog bruto utrška naprave u svijetu), a sada je odjednom globalni teren glavni, a domaći sekundaran (u Americi je film tek od sutra na programu). Je li se nešto promijenilo u percepciji superjunaka u Francuskoj ili Italiji? Možda.

Bezbolan ulaz

Dio odgovora je svakako u spretnom konceptu nagomilavanja takvih tipova u jedan film: ukoliko ste propustili “Thora” ili “Kapetana Ameriku”, evo prilike za jednostavan i bezbolan ulaz u dosad nepoznatu galaksiju.

Drugi ključan mamac su humor i ironija koje je već vrlo vješto demonstrirao “Iron Man”, a koji su razvidni u svim internetskim najavama za “Osvetnike”: kako će gnjevni Hulk reagirati na Iron Mana, a kako na Crnu Udovicu? Prošla su vremena kada su filmovi o super junacima - poput “Supermana” - bili puni patosa: sada je na cijeni zafrkancija, no samo ukoliko ne skrene u parodiju.

Jetki dijalozi

Ako u vama prevlada znatiželja da napokon pogledate neki takav film, “Osvetnici” su vrlo dobar uvod u Marvelov svijet. Ponajviše je to zasluga Jossa Whedona, 45-godišnjeg “geeka” koji je odrastao na stripovima, ne na filmovima, i kalio se na televiziji.

Najveća vrlina njegova scenarija su spretno napisani, jetki dijalozi u kojima superjunaci podbadaju jedni druge te dobra organizacija priče: kada u završnici započne neizbježna makljaža - tipična za sve Marvelove filmove - shvatite da vas je Whedon neosjetno doveo do finala i sada možete otrpjeti koju minutu više treštanja i beskonačnog nizanja pogibeljnih situacija.

Nadalje, ovo je prvi film u kojem Hulk odlično funkcionira kao lik: veliki dio zasluga je na duhovitoj interpretaciji Marka Ruffala koji kao dr. Bruce Banner neprestano upozorava da u njemu čuči vrlo neugodan gospodin Hyde, a njega on nije u stanju kontrolirati. Čak i kada se preobrazi u Hulka, nemate dojam da je igrani film skliznuo u animirani (kao u “Hulku” Anga Leeja), očito je da su majstori CGI-a ovaj put zbilja dobro obavili posao. Pomoglo je i to što je poslovično štedljivi Marvel napokon “odriješio kesu”, pa se završni obračun ne odvija negdje u provinciji (kao u “Thoru”), nego na Manhattanu.

Bog koji prezire

Najbolji lik? Svakako Loki, Thorov polubrat, u izvrsnoj interpretaciji Toma Hiddlestona. Za njega su superjunaci niža bića, jer on je ipak Bog s planeta Asgard. Njegov je prezir tako zarazno sočan da dobrim dijelom filma navijate da on uspije u svom naumu, pokori Zemlju i pobije sve ljude. Srećom, to se ipak ne dogodi, jer tada više ne bi bilo ni publike u kinima!