SUZDRŽANI SPEKTAKL Del Torov trijumf zasjenjen optužbama za plagijat

Iznenađenje večeri Oscara ovaj se put sastojalo u tome što - iznenađenja nije bilo. Film “Oblik vode” redatelja Guillerma Del Tora, koji je u oskarovsku večer ušao s najviše nominacija, na koncu je potvrdio premoć.

Fantazija meksičkog režisera osvojila je ukupno četiri Oscara, uključujući i one najprestižnije - za najbolji film i režiju. Del Torov je film k tome osvojio i Oscara za scenografiju (Paul Austerberry) i glazbu (za Francuza Alexandrea Desplata). “Oblik vode” je - međutim - očekivano izgubio u trima glumačkim kategorijama (Sally Hawkins, Richard Jenkins i Octavia Spencer). Meksikančev je film - također - izgubio Oscara za izvorni scenarij, čemu je vjerojatno kumovala i činjenica da nije jasno do koje je mjere taj scenarij uopće izvoran.

Uoči Oscara, naime, objavljene su informacije o frapantnoj sličnosti zapleta Del Torova filma te kazališnog teksta “Daj da čujem tvoj šapat” preminulog dramatičara Paula Zindela iz 1969. Ipak, optužbe za plagijat očito nisu promijenile sklonosti glasača filmske akademije koji su “Obliku vode” dali pobjedu u ključnim kategorijama.

Kruna karijere

Oskarovska pobjeda vjerojatno je kruna karijere za Guillerma Del Tora, 54-godišnjeg Meksikanca koji za sobom ima svestranu karijeru gothic romanopisca, strip scenarista i filmskog režisera, kojem se filmska karijera proteže kroz tri kinematografije (Meksiko, Španjolska i SAD), a filmovi mu variraju od krajnje rutinskih studijskih proizvoda, do onog što se obično smatra “festivalskim filmovima”. Del Toro je rođen 1964. u meksičkoj Guadalajari, u konzervativnoj obitelji trgovaca automobilima. Poput drugih istaknutih španjolskih režisera svoje generacije (Cuarona i Inarritua) karijeru je počeo na TV-u, kao jedan od režisera TV serije “Naznačeni sat”, svojevrsne meksičke inačice “Zone sumraka”.

Od samog početka zanimali su ga žanrovski filmovi i estetika “pulpa”. Debitirao je kao 29-godišnjak fantastičnim hororom na temu alkemije “Cronos” koji se pretvara u lokalni hit i skreće pažnju Hollywooda. U 33. godini Del Toro dobiva priliku raditi holivudski žanrovski projekt-film “Mimic”. Taj SF horor u kojem kukci u njujorškoj kanalizaciji mutiraju do čudovišnih proporcija prošao je dvojako. Kod publike je propao, na prvu ni kritika nije bila oduševljena, no nije bilo malo onih koji su hvalili Del Torov vizualni prosede i zanimljiv ekološki podtekst filma.

Loš početak

Nakon što je skrahirao u holivudskom prvijencu, Del Toro prvi put odlazi u Španjolsku resetirati karijeru. U produkciji obiteljske firme Pedra Almodovara snima gotski horor “Vražja kičma” (2001.), film u kojem će prvi put demonstrirati ono umijeće koje krasi njegove najbolje filmove - sposobnost da spretno poveže političko i fantastično - u ovom slučaju, analizu perioda frankizma i nadnaravni zaplet.

Nakon toga Del Toro ponovno dobiva posao u Hollywoodu gdje - među ostalim - inicira prvim filmom serijal “Hellboy” (2004.). Ipak, da bi vratio stvarni ugled, meksički se redatelj morao (drugi put) vratiti u Španjolsku, gdje 2006. snima svoj najslavniji i najbolji film, “Panov labirint”. Mjesto radnje opet je Francova Španjolska 40-ih, a Del Toro opet povezuje kritiku patrijarhata/fašizma sa svijetom fantazije, šumskih bića i mitoloških stvorenja.

U sljedećih 13 godina Del Toro će u Hollywoodu nastaviti snimati studijske filmove nejednake kvalitete, no bez zbilja zapaženog filma. A onda se treći put u karijeri vraća provjerenoj formuli. Ovaj put s najviše uspjeha.

“Oblik vode” je po mnogočemu fotorobot svih odlika koje su karakterizirale najbolje Del Torove filmove. Umjesto frankističke Španjolske, Del Toro ovaj put odabire ambijent Amerike 50-ih - ere Hoovera i McCarthyja, krajnje militarističke, konzervativne, rasističke i mizogine. U središtu filma opet je tiranska, militantna muška figura - pukovnik CIA-e Strickland (Michael Shannon). Glavna junakinja opet je žena (Sally Hawkins), društveni, rodni i klasni marginalac moren hendikepom (nijema je). Ključni motiv filma opet je čudovišno stvorenje - svemirac kojeg je CIA zarobila i koji živi u tanku s vodom.

Antropološka bajka

Kao i u “Panovom labirintu” i “Đavoljoj kičmi”, patrijarhat i autoritarna desna ideologija ne nasrću samo na slabe i žene, nego i na prirodu. Ali priroda mistično uzvraća - marginalni, mali i potlačeni pobjeđuju uz čudesnu pomoć fantastičnih bića i moći samih elemenata.

“Oblik vode” je - ukratko - film uronjen u bajku, antropologiju i “pulp” kulturu, no istodobno i zanimljiv ideološki tekst, svojevrsni esej o hladnoratovskoj eri i američkom imperijalizmu. Del Toro je uvijek bio najbolji baš kad je klizio po tom rubu između politike i bajke - pa je i sada tako.