Tko će, zaboga, respektirati kralja koji strašno muca!?

ZAGREB - Da si običan čovjek, po čemu bi mogao biti kralj?! - predbacuje Albert, vojvoda od Yorka, svom bratu Edwardu VIII. namjeru da se oženi ljubavnicom, dvaput razvedenom Amerikankom Wallis Simpson. Edward, naime, želi brak iz ljubavi, poput svakog običnog čovjeka, no Albert je upravo tim zgrožen. Kakve veze ima običan čovjek s kraljevima?!

Kraljevi kao brand

Tu mistiku kraljevskog položaja ironizirao je netom prije njihov otac George V.: “Mi smo postali glumci. Kraljevska obitelj nije ništa drugo nego brand”.

I to izgovara u trenutku dok drhti od pomisli kako će njegovi nasljednici plivati u burnim političkim vodama. Sredinom tridesetih, naime, Hitler prijeti zauzeti polovicu Europe, a prema ostatku Staljin pokazuje poprilične apetite.

Film “Kraljev govor” nije, međutim, priča o vjetrometini na kojoj se tih godina našla kraljevska obitelj iz kuće Windsor. Prije je to nevjerojatna zgoda u duhu “Kraljevića i prosjaka”. Albert, mlađi sin Georgea V., odrastao je kao mucavac, što se pokazalo problemom kada su ga zamolili da u nekoj prigodi održi govor.

Položaj mu je postao još strašniji kada je nakon smrti Georgea V. njegov stariji brat Edward VIII. najavio abdikaciju. Tko će, zaboga, respektirati kralja koji muca?!

U pomoć uskače australski specijalist za govorne mane Lionel Logue , koji pristaje liječiti budućeg kralja, ali ga pritom neprestano “spušta na zemlju” i podsjeća da je običan čovjek.

Nimalo slučajno, obični ljudi uopće ne figuriraju u filmu: tek u završnici vidimo neke radnike kako 1939. slušaju sada već tečni govor Georgea VI., bivšeg princa Alberta, kojim ih upozorava kako Velika Britanija uplovljava u ratne vode.

Eksplicitan znak

“Kraljev govor” je zapravo priča s dva lika u kojoj su svi drugi tek nešto više od statista: nešto su važniji kraljevi srodnici, a manje je važna liječnikova obitelj.

Film je vrlo emocionalan. Albert je - ispostavlja se - brižan suprug i otac, koji je počeo mucati zbog zapostavljanja u djetinjstvu, i publika navija da se junak riješi te nesretne govorne mane. Logue je pak podjednako zanimljiv tip, čovjek iz naroda koji uživa podsjećati plemića da je i on samo od krvi i mesa. Televizijski redatelj Tom Hooper shvatio je da raspolaže vrlo atraktivnim scenarijem veterana Davida Seidlera i krajnje pojednostavio prosede: neke od najboljih scena odigravaju se u praznoj sobi u kojoj se dva odlična glumca - Colin Firth i Geoffrey Rush - nadmeću u brbljanju.

Ima i poneka zgodna metafora, recimo, usporedno pokazivanje kraljevih i liječnikovih obiteljskih rituala, no ima i banalnosti: kada Albert prvi put dolazi na liječnikovu adresu, ulicu obavija magla, što je suviše eksplicitan znak situacije u kojoj se junak nalazi. Također, kada tijekom završnog kraljevog govora odjekne drugi stavak Beethovenove 7. simfonije, netko je filmaše trebao upozoriti da je ta glazbena tema suviše često rabljena . Ima, međutim, i zgodnih dosjetki. Najbolja je ta da canterburyjskog nadbiskupa igra Derek Jacobi, koji je utjelovio najsugestivnijeg mucavca na malom ekranu, u seriji “Ja, Klaudije”.

Razorna kritika

Ostaje, međutim, pitanje čime se kralj bavi osim što drži govore? Na to film ne daje osobit odgovor, osim ukoliko to nije ona rečenica o “brandu”. Povijesni kontekst razorno je analizirao Christopher Hitchens u Guardianu, upozoravajući da Winston Churchill upoće nije podržavao Georgea VI. kao što je to u filmu prikazano. Preferirao je Eduarda VIII., unatoč tome što je taj bio strastveni poklonik Hitlera. Ipak, bio je rasni političar i kada je trebalo, sklonio je Edwarda na Bahame, kako bi ga što dalje udaljio od Europe. A George VI.? On je primio s kraljevskim počastima premijera Nevillea Chamberlaina, odmah nakon što je potonji priznao Hitlerovo pripojenje Austrije i Čehoslovačke: trebao mu je prvo dati priliku da položi izvještaj Parlamentu, ali čemu se gnjaviti sa sitnicama.

“Kraljev govor” film je za gledatelje koji bespogovorno vjeruju u kraljevsku mistiku (“Kraljica” s Helen Mirren bila je neusporedivo intrigantnije i slojevitije ostvarenje). Kako ispada, i ima ih jako puno, iako kraljevi danas sve manje znače.