Traume tinejdžera u sjajnom filmu ‘Disati’

Organizatori ovogodišnjeg Vukovar Film Festivala mudro su odabrali filmove za svoj glavni program na terasi Agencije za vodne putove uz Dunav, koja može primiti i do 300 gledatelja.

Urnebesne reakcije

Iako iz podunavskih zemalja često baš i ne stižu tzv. crowd pleaseri, oni su iz rumunjske kinematografije, proslavljene mračnim socijalnim dramama, izdvojili komediju “Hej! Kako si?”, u kojoj vlasnica kemijske čistionice nauči od svoje nemarne zaposlenice kako chatati na internetu, što završi katastrofalno, jer umjesto priželjkivanog ljubavnika upeca vlastitog muža.

Reakcije publike su bile, dakako, urnebesne. Odlično je primljen i bugarski film “Tilt”, tranzicijska melodrama, u kojoj se mladić zaljubi u murjakovu kćer da bi nakon toga bio godinama izložen proganjanju njezina oca, razočaranog što bi mu se u obitelj mogao prikrpati čisti gubitnik.

Dobar primjer

Film je bio veliki hit u bugarskim kinima i trebalo bi ga prikazivati kao primjer hrvatskim filmašima, kako se jednostavnim dosjetkama privlači publika.

Dva najbolja ostvarenja stigla su s reputacijom festivalskih laureata. Austrijski film “Disati”, prvijenac poznatog glumca Karla Markovicsa (gledali smo ga u Oscarom nagrađenim “Krivotvoriteljima”), proglašen je najboljim u canneskom pratećem programu Izvjestan pogled, a pobijedio je i u natjecateljskom, regionalnom programu Sarajevo Film Festivala. Film je uistinu izvrstan, s dojmljivom pričom o traumatiziranom tinejdžeru koji se odlučuje na svojevrsnu terapiju time što se zapošljava u pogrebnom poduzeću. Najimpresivnije je kako Markovics ne dozvoljava svojim glumcima da se pretjerano razigraju, strogo kontrolirajući redateljski prosede. Unatoč depresivnim situacijama i neprestanom nizanju leševa u pojedinim scenama, to se djelce doima iznimno poticajno, pa čak i optimistično.

Ugodna je spoznaja da se da se u ogledanju s austrijskim favoritom pulski pobjednik “Kotlovina” odlično drži, a po redateljskom je postupku i neusporedivo slojevitiji.

Obiteljska freska

Nakon ponovnog gledanja u Vukovaru, zaključio bih da je to dosad najbolji film Tomislava Radića, sjajna obiteljska freska, zapravo svojevrstan portret današnje Hrvatske, u kojem svaki od dvadesetak glumaca efektno iskoristi svoju šansu pred kamerama.

Gledatelji su odlično reagirali na prizore koji su povremeno gorki, povremeno humorni, i čini se da bi “Kotlovina” na jesen mogla napuniti kina. Ako Radić i ne smisli vještu reklamu za film, dobra usmena predaja bit će mu najveći adut.