Treba hitno osnovati krizni štab za spas hrvatske kinematografije!

Krajem prošlog tjedna u Opatiji su se okupili predstavnici Udruženja europskih filmskih redatelja i donijeli rezoluciju po kojoj je Hrvatska navedena kao primjer europskim zemljama po pitanjima uređivanja odnosa producenata i redatelja, politike i filmske industrije.

Noćna mora

Krasno, no istodobno bi analitičari domaćeg filmskog tržišta mogli istaknuti Hrvatsku kao noćnu moru u odnosima producenata, distributera i prikazivača. Primjer za to ima napretek, a dva najnovija su sudbina filmova “Kotlovina” i “Josef”.

“Kotlovinu” Tomislava Radića produciralo je redateljevo poduzeće Korugva d.o.o., a u distribuciju uzeo Discovery film, specijaliziran uglavnom za promoviranje art filmova . Najveći hrvatski prikazivač CineStar izdvojio je za film dvorane u svoja tri multipleksa, tako da se prije dva tjedna “Kotlovina” našla pred publikom. Za film koji je pobrao šest Zlatnih arena u Puli i pobijedio na Vukovar film festivalu, rezultati nisu osobito ohrabrujući. Dosad ga je vidjelo 1196 posjetitelja, s time da je ovog tjedna posjet bio za gotovo 50 posto slabiji nego prethodnoga. Prema tome, “Kotlovina” bi u najboljem slučaju - ukoliko se održi na repertoaru još tri-četiri tjedna - mogla skupiti između dvije do tri tisuće gledatelja, što je u skladu s mizernim rezultatima koje hrvatski filmovi postižu posljednjih godina.

U čemu je problem? U lošoj reputaciji hrvatskog filma zbog koje domaća publika ne želi pogledati izvan serijski dobar film?

Da imamo odnos prema svom filmu poput Čeha, jamčim da bi se u kinima već dijelila nagrada za 50-tisućitog posjetitelja.

Kompliciran slučaj

Dio krivnje snosi i distributer, koji je film plasirao na tržište kao “iz aviona”: tek tjedan dana ranije znali ste da “Kotlovina” stiže u kina 15. rujna. Svugdje u svijetu početak distribucije zna se bar dva mjeseca unaprijed.

Pa dok je slučaj “Kotlovine” tipičan primjer domaćeg javašluka, s “Josefom” je sve kompliciranije. Najskuplji film prikazan na pulskom festivalu pumpan je u medijima, hvaljen je i osporavan te bi bilo očekivano da se distributeri i prikazivači za njega otimaju.

Utješan datum

Distribuciju je naposljetku dobio Continental film, koji u nas zastupa dva hollywoodska “majora”, Disneyja i Sonyja, te je poslušao zahtjev producenta Joze Patljaka, vlasnika Alka filma, da film mora u kina 22. rujna. Continental ima tri multipleksa, međutim, CineStar je na hrvatskom tržištu puno jači, pa im je film ponuđen na prikazivanje još početkom kolovoza. Dobili su “odbijenicu”, s objašnjenjem da su za rujan i listopad već planirali četiri hrvatska filma te da će domaći proizvodi jedan drugoga “kanibalizirati”. CineStar je ponudio utješan datum - negdje u prosincu.

CineStarov je odgovor samo naizgled logičan. Kako se mogu “kanibalizirati” filmovi koji s mukom skupe nekoliko tisuća gledatelja? “Josef” je po svim kriterijima “blockbuster”, skupi proizvod za kakve se prikazivači u svijetu otimaju. Prije se čini da netko u CineStaru nije htio “Josefa” u kinima, nego što je skrbio za dobrobit hrvatskog filma.

“Josef” je stoga krenuo samo u Cineplexxove multiplekse, no sa zgražanjem sam ustanovio da je prošle nedjelje imao jednu jedinu predstavu i to u četiri poslijepodne. Razlog? Istodobno s “Josefom” započela je Continentalova revija art filmova Filmomanija, pa je hrvatski film šutnut u nepovoljne termine. Nikakvo čudo da je prvog vikenda imao 343 posjetitelja.

Tito kao reklama

Jozo Patljak nije pesimist, jer su rezultati s početka tjedna nešto bolji, film sada već ima 560 posjetitelja, međutim, dio neuspjeha je i na njegovoj savjesti. Možda je u pravu moj kolega Dejan Šoša kad tvrdi da se nije smjelo skrivati kako je to film o rađanju mita o Josipu Brozu Titu u 1. svjetskom ratu, trebalo je to koristiti kao glavnu reklamu. Drugo, jumbo plakati po Hrvatskoj suviše su mračni, gledatelje odbijaju, a i pitanje je koliko je Marko Perković Thompson, autor filmske glazbe, pravi kino adut: na koncertnim stadionima on jest mega zvijezda, no filmska je publika ipak nešto drugo.