U kultnom Lovrakovu romanu vidjela sam neku nevinost koja je danas neobična

Dugoočekivani film “Anka” u režiji Dejana Aćimovića, rađen prema dirljivom romanu “Anka Brazilijanka” kultnog dječjeg pisca Mate Lovraka u distribuciju kreće danas. Scenaristica i producentica filma (koprodukcija DA film d.o.o., Cantos Bros i HRT) Tatjana Aćimović ushićeno otkriva detalje ove najnovije avanture u koju se upustila s bratom Dejanom.

Tko je dao prvi impuls za ovu priču, vi ili Dejan?

- Oboje smo dugo već htjeli baviti se djetinjstvom, običnim obiteljskim pričama u neobičnim životnim okolnostima, na način da priča bude dostupna, odnosno tiče se jednako i djece i odraslih. Zapravo “Moram spavat, anđele” bio je na čudan način svojevrsni uvod u ovu temu. Tamo smo se bavili obiteljskom pričom u jednom realističnom kontekstu gdje dijete, nažalost, nema moć učiniti nešto što bi dovelo do spajanja, ujedinjavanja, promjena koje se tiču njihovog najbližeg odraslog okruženja. Ovdje je suprotno, dijete je motor pokretač cijelog jednog i realističnog i imaginarnog svijeta. Ja sam, istražujući, predložila upravo ovaj roman jer se između ostalog najviše od svih Lovrakovih romana bavi odnosima odraslih, a opet je možda najviše dječji od svih, pisan je u potpunosti iz perspektive djeteta. I bavi se dječjim životom. I maštom. Ima neku nevinost koja je danas, kada tražimo iznenađenja, komplikacije, strašne neke zaplete, suludu dinamiku..., neobična u svojoj jednostavnosti. Osobno me je privuklo i to da je glavni lik djevojčica. Nemam ništa protiv dječaka u pustolovnim pričama, ali tako rijetko su djevojčice glavni likovi, subjekti u filmskim pričama, da mi je to dodatno bilo jako motivirajuće.

Koje su bile prednosti a koje zamke prenošenja Lovrakove proze u filmski medij?

- Prednosti su bogati likovi Brazilijanca i Anke, mjesto događanja, neobično okruženje prirode, šume, uobičajeni odnosi na neuobičajenom mjestu ciglane u šumi, naznake fantastike... Zamka se krila u opisnom razvoju odnosa dva glavna lika, morali smo raspisati događanja koja će to narativno i vizualno ilustrirati, zatim u epohi i društvenim odnosima u kojoj je napisan roman. Lik Milke, na primjer, je “okrznut” u romanu i sporedni lik, nama je bio cilj od nje napraviti buntovnicu suvremenih odlika, što je sjajno utjelovila mlada glumica Anđela Ramljak.

Odlučili ste se i za svojevrsni bajkoviti eskapizam?

- Ovaj bajkoviti eskapizam, njega smo dugo slagali, prijedlog je došao od Dejana i jednog od dramaturga koji su sudjelovali u razvoju filmske priče, Drage Kekanovića. Važno nam je bilo izgraditi fantastiku kao podršku Ankinom unutrašnjem svijetu, svijetu dječje mašte, ali bez utjecaja i odmicanja od glavne priče romana. Mitologija i mitološka bića Bilogore su bili kao stvoreni upravo za to.

Lovrak ima ugrađen snažan socijalni element u romanu, je li vam on ostao važan i u filmu?

- Apsolutno. Radnici, sluškinje, pralje, društvene klase i njihova obilježja su jasne i važno nam je bilo to istaknuti. Ali, taj realizam ima nešto utopističko, što znači da je razumljivo s jedne strane a s druge otvara mogućnost da se prenosi i bude primjenjivo na bilo koje vrijeme i podneblje.

Kakve su reakcije publike, imali ste niz ciljanih projekcija.

- Odlične, i iznimno korisne. Odrasli vole filmove za djecu, djeca vole priče o odraslima gledanim iz perspektive djeteta. Potvrdile su nam da se djeca neopravdano i potpuno krivo podcjenjuju. Ciljane projekcije radite da biste vidjeli koja je najbolja publika, odnosno za koga je najprimjereniji film, ali i da biste čuli kritike i prijedloge. Ovaj drugi dio nije lako dobiti, zato smo razgovarali s roditeljima s kojima djeca imaju iskren i neopterećen odnos. Obično već i sami znate ako nešto “ne klapa” u nekoj sceni, pa na ciljanim projekcijama radne verzije samo dobijete potvrdu što treba promijeniti. Obično se radi o detaljima, i to je uvijek dobro napraviti. I djeca i odrasli slično su reagirali. Djeca od 9 do 12 godina su najbolje reagirala, na način da su imala potrebu razgovarati o filmu, htjeli su da ih se čuje, govorili svoje mišljenje o onome što se događa glavnom liku. Ono što nam se posebno svidjelo jeste da je fantastični svijet prirodni dio okruženja, kao set up, ali u fokusu im je ostala tema odrastanja i obitelji, ne imaginarnih likova.