U srcu je filma fatalna žena koja je raskravila srce tvrdokornog mužjaka. No, Park je u završnici spretno razmontirao taj ženomrzački stereotip

Korejski režiser Park Chan-wook bio je početkom dvijetisućitih prilična redateljska zvijezda. Taj status izborio je trima filmovima "trilogije o osveti" koje je snimio između 2002. i 2005. Srednji od ta tri filma - "Old Boy" - dobio je 2004. u Cannesu nagradu žirija kojim je predsjedao Quentin Tarantino. Tarantino je tada neštedimice glasno hvalio Parkov film, a Spike Lee je po njemu snimio i (ne-baš-sretnu) američku verziju.

Tadašnji Parkovi filmovi bili su istodobno i dojmljivi, ali i - bar meni - pomalo odbojni. Park je bio i ostao maštoviti pripovjedni manipulator, majstor stilizacije pun režijske samosvijesti. Njegovi filmovi - međutim - imali su nešto dubinski mizantropsko, nalikovali su nekom gran ginjolu u kojem se lutkarski...