Cjelovečernji dokumentarac "Elizabeth Taylor: Izgubljene vrpce" reklamiran je na Maxu kao posebna senzacija. Kako i ne bi, kad je otkriven intervju s filmskom legendom – vodio ga je novinar magazina Life Richard Meryman – koji je običavao razgovarati s poznatim ličnostima, od komičarke Joan Rivers pa do slikara Andrewa Wyetha i praviti iz tih intervjua knjige (o Wyethy čak četiri). Proslavio se kao posljednji novinar koji je pred smrt razgovarao s Marilyn Monroe, koji je postao predložak za dokumentarac u produkciji HBO-a, iako je zapravo najbolje funkcionirao kao članak u novinama.
Čini se da su knjige počele s Elizabeth Taylor i to 1964. To je zapravo bila njezina autobiografija, kojoj su poprilično doprinijele "izgubljene vrpce", no dokumentarac HBO-a lako je gledati, jer su glumičine riječi potkrijepljene insertima iz filmova, ulomcima iz televizijskih reportaža i obiljem fotografija. Najzanimljiviji je uvodni dio, jer je najmanje poznato kako se Elizabeth prometnula iz prekrasne curice u najljepšu holivudsku glumicu. Poznato je da ju je u tome podupirala majka Sara Sothern, otac je u to nije puno miješao, on je imao umjetničku galeriju najprije u Londonu a kasnije u Los Angelesu. Premda je djevojčica pohađala običnu pučku školu, poslije se pomirila s ne baš dobrom zamjenom, kad je potpisala sedmogodišnji ugovor s MGM, kompanija je imala školu za svoje male zvijezde: sama je objasnila koliko je ta vrijedila, naime, u njoj bi dnevno provela po tri sata, a na snimanjima i po osam sati. Objasnila je da se kod nje sve zasnivalo na instinktu i imala kompleks manje vrijednosti kad je u filmu "Div" Georgea Stevensa glumila s polaznicima Actor‘s Studia Leeaja Strasberga, Jamesom Deanom, Dennisom Hopperom i Caroll Baker (potonja joj je glumila kćerku i bila starija od nje godinu dana). Činjenica, filmovi koje je snimila u prvoj polovici pedesetih (izuzev Stevensovog "Mjesta pod suncem") nisu bili bog zna što, a povrh svega mrzila je kostimirane spektakle kakav je bio "Ivanhoe", jer je zbog njih morala ustajati ranije i posebno se oblačiti. To joj dakako nije bio problem u "Kleopatri", za koju je dobila dotad nečuven honorar od milijun dolara. Ozbiljan gaf u dokumentarcu je izostavljanje vrlo solidne "americane" "Drvo života" iz 1957., za koju je dobila prvu nominaciju za Oscara, a njezin najbolji prijatelj Montgomery Clift se unesrećio kad se vraćao s prijema koji je ona priredila. Nesnalaženje na snimanju "Mačke na vrućem limenom krovu" (1958.) treba donekle shvatiti, tada joj je poginuo treći suprug, producent Mike Todd, koga je obožavala, ali čini se da nije bila svjesna preinaka koje je redatelj i koscenarist Richard Brooks napravio u originalnom kazališnom komadu Tenneesseeja Williamsa: njoj homoseksualne teme nisu bile strane, kretala se u takvim krugovima, no kako je Brooks "pročistio" predložak, ipak je mnoge zgranulo. Tako je to kad se ide u školu MGM-a. Već naredne godine (1959.), snimila je puno provokativniji film, "Iznenada prošlog ljeta", koji se bavio ne samo homoseksualnošću nego i kanibalizmom i lobotomijom, no za svoju hrabrost nagrađena je i trećom nominacijom za Oscara.
Tada je bila zgrožena filmom o otmjenoj prostitutki "Butterfield 8", na koji su je navodno natjerali, Lawrence Harvey glumio je jednu od njezinih mušterija zbog koje ona odluči prestati s tim biznisom, no zgodna je cveba da joj je tadašnji suprug Eddie Fisher igrao susjeda koji je u romanu Johna O‘Hare – ne bi vjerovali – gay.
S "Kleopatrom" počinje nova faza u karijeri Elizabeth Taylor, naravno da su u dokumentarcu izostale pikantrije poput one kada se Richard Burton pohvalio u garderobi, kako je noć ranije "slomio otpor" svoje partnerice, ali da zato nije trebalo puno truda, a već 1964. ona se udala po peti puta. To je otprilike i njezino zadnje životno razdoblje za koje su korištene "izgubljene vrpce", kasnije su zaredali komentari njezinih znanaca i dajdžesti svega što joj se događalo, tako da, ako ništa drugo, imate solidan pregled njezinog života i karijere. Ukupno se osam puta udavala, od toga dvaput za Burtona, a osamdesetih je sve rjeđe glumila i sve više se posvećivala humanitarnim akcijama (AIDS i sl.). Šteta, jer kao što je jednom primijetio Burton, imate dojam da je ona zvijezda koja se ne pretrgava od posla, ali kad pogledate njezine snimke, uočite puno "sitnog rada" koji laici i ne zamjećuju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....