UMORAN NA PRAGU DEVETOG DESETLJEĆA Napolitano: 'Ne mogu više'

RIM Giorgio Napolitano (89) želi podnijeti ostavku s posljednjim danom ove godine, kada završava polugodište talijanskog predsjedanja Evropskom unijom, najavila je rimska la Repubblica. Najava kao najava, barem je Italija puna pokusnih balona – reklo bi se.

Ali dva su dana prošla bez demantija s Kvirinala – i najava je uzeta ozbiljno u obzir. Indirektno potvrđuju njegovi vjekovni prijatelji. Emanuele Macaluso (90) kaže: „Ne mogu se od njega zahtijevati žrtve u beskraj.“ A Alfredo Reichlin (89) veli da mu je Napolitano rekao: „Ne mogu više!“. Ima pravo biti premoren na pragu desetog desetljeća, napokon.

Jedva pristavši da bude ponovo izabran, poslije sramotnih neozbiljnih glasanja za njegova nasljednika, lani u travnju dao je talijanskim političarima 18 mjeseci da provedu nužne reforme, kako ekonomske, tako i sistemske.

Došavši na vlast unutarpartijskim udarom u travnju ove godine, Matteo Renzi (39) obećao je izbornu reformu u šest tjedana. Prošlo je šest mjeseci, isti prijedlog izborne reforme, dogovoren sa šefom treće stranke po jačini, osramoćenim Silviom Berlusconijem (78), već je devet puta mijenjan.

Sada Renzi zahtijeva desetu izmjenu: nagradne mandate ne pobjedničkoj koaliciji nego pobjedničkoj stranci. Berlusconi se praćaka, jer se utemeljeno boji da bi Renzi s novim zakonom mogao iznuditi prijevremene parlamentarne izbore u travnju dogodine, a Berlusconi strahuje da dotad ne bi uspio ojačati svoju stranku i po treći put namagarčiti pseudoljevičare koje je dvaput izvozao kao mulce.

Renzi je ovih dana pokazao da je kadar postići dogovor i s drugom snagom – Pokretom 5 zvijezda suludog Beppea Grilla (66) i sumanutoga Gianroberta Casaleggia (60) – s kojim se dogovorio o izboru člana Ustavnog suda, za koga se prethodno uzalud glasalo 19 puta u Parlamentu.

Berlusconi je između čekića i nakovnja: Renzi ga ucjenjuje, a ucjenjuje ga i desno krile njegove stranke Forza Italia, koje zahtijeva da se smjesta opet dogovori s bivšim saveznicima na desnici i pošalje Renzija k vragu.

Igra se odvija na tri konopca razapeta nad bezdanom, na kojima svi ekvilibriraju. Renzi pokušava nagovoriti Napolitana da ostane do Praznika rada, jer tada se u Milanu otvara Expo 2015, što Renzi vidi kao nov izlog Italije i moćan poticaj razvitku (od svih članica EU samo je Hrvatska odmjerila Italiji od šake do lakta i neće u Milano).

A zapravo da ostane do prijevremenih izbora na kojima računa pobijediti i usput iz Parlamenta očistiti unutarstranačku ljevičarsku oporbu, pa postići da sljedeći predsjednik bude izabran po njegovoj mjeri.

Napolitana tare supruga Clio Maria Bittoni (90), koja bi htjela muža živoga a ne ukopanoga s državnim počastima, a i on sam ne želi raspustiti još jedan Parlament, te ne vjeruje da ga stranačke vucibatine u Parlamentu neće još jednom prevariti i odgoditi reforme za kojima starac vapi osam i pô godina.

Za to vrijeme Italija nikako da se iskobelja iz recesije, najgora u G20, ali uvijek fascinirana svojim igrama prijestolja, što izvrsno dođe Renziju, velemajstoru obećanja i paceru ispunjenja.