UMRO JE ZVONIMIR TORJANAC Otišao je legendarni glumac uz kojeg su odrastale generacije

Poznati hrvatski glumac Zvonimir Torjanac umro je danas, samo pet dana prije svog 84. rođendana.

Zvonimir Torjanac utisnuo se u kolektivno sjećanje mnogih generacija svojih upečatljivim ulogama u televizijskim serijama Jelenko, Mačak pod šljemom, Kapelski kresovi, Gruntovčani, Prosjaci i sinovi, Kuda idu divlje svinje...

Također, tjekom svoje duge karijere ostvario je glumačke uloge u gotovo pedeset filmova, od 'Protesta' iz 1968. godine do 'Noćnih brodova' 2012. godine.

Poslijednji ispraćaj će biti u petak 12. rujna u 12,10 sati u krematoriju na Mirogoju.

Komemoracija u povodu smrti održat će se u foyeru Hrvatskog narodnog kazališta u četvrtak, 11. rujna u 15 sati.

Zvonimir Torjanac rodio se 14. rujna 1930. u Donjem Miholjcu, gdje je završio osnovnu i srednju Građevinsko-tehničku školu. Od najranije mladosti aktivno se bavio glumom u amaterskoj kazališnoj družini u rodnome gradu.

U Zagreb dolazi 1949. i upisuje studij te nastavlja pohađati Studij za glumu i režiju. Prvi profesionalni angažman kao glumac dobio je u Sisku, a uskoro postaje član varaždinskog kazališta, gdje je u deset sezona ostvario mnoge velike uloge dramskog repertoara ("Mnogo vike ni za što" W. Shakespearea, "Škola za žene" Molierea, "Matija Gubec" Milana Begovića, "Katarina Velika" G.B. Shawa i dr.).

U Zagrebačko pionirsko kazalište (danas ZKM) prelazi 1963. U sljedećih 19 godina odigrao je mnoge uloge u repertoarnim predstavama tog kazališta za djecu i odrasle. Mnogo nastupa i u televizijskim dramama i serijama ("Kuda idu divlje svinje", "Pod starim krovovima", "Obiteljski album" i dr.) te glumi srednje i male uloge na filmu.

Član Drame Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu postaje 1983. U tom je kazalištu ostvario mnoge zapažene uloge sve do odlaska u mirovinu 1993. Od 1984. do 1986. obnašao je dužnost ravnatelja Drame.

U Hrvatskome narodnom kazalištu ostvario je, među ostalim, nekoliko likova u "Zabunama" A. Ayckbournea u režiji D. Munitića 1984., ulogu Alojza Horvata u "Na kraju puta" M. Matkovića u režiji G. Para, Juana Ladrilla-Chocha u "Bardu" A. Šoljana u režiji T. Radića, Dr. Bocka u "Svadbi" E. Canettija u režiji J. Juvančića, Gospodina Loyala u "Tartuffeu" J.B.P. Molierea u režiji T. Radića, Prosjaka u "Škorpionu" J. Kulundžića u režiji Ž. Oreškovića, Don Diega Tenoria u "Seviljskom zavodniku" T. de Moline u režiji G. Para, Komornika u "Ondine" J. Giraudouxa u režiji H. Popescua i Legionara u "Propasti Magnuma" I. Aralice u režiji I. Kunčevića.

Gostovao je u riječkome HNK Ivana pl. Zajca, SK Kerempuh, GD Histrion, ZGK Komedija i na Dubrovačkim ljetnim igrama.

Bio je predsjednik HDDU-a uzastopce u četiri mandata.

Publika će ga pamtiti po ulogama u serijama kao što su "Kuda idu divlje svinje" (1971.), "Prosjaci i sinovi" (1972.), "Gruntovčani" (1975.), "Jelenko" (1981.) i "Ne daj se Floki" (1985.), te recentnije, "Zabranjena ljubav" (2005.), "Stipe u gostima" (2010.) i "Pod sretnom zvijezdom" (2011.).

Ostvario je i mnoge filmske uloge, među kojima su filmovi "Pod starim krovovima" (1984.), "Oficir s ružom" (1987.), "Čovjek koji je volio sprovode" (1989.), "Čaruga" (1991.) te "Ante se vraća kući" (2001.), "Duga mračna noć" (2004.) i "Snivaj, zlato moje" (2005.). Prije samo dvije godine glumio je u "Noćnim brodovima" (2012).