Filmski kritičar Tomislav Kurelec preminuo je u 83. godini života. Karlovčanin, koji je 1965. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu završio studij komparativne književnosti i francuskog jezika, bio je zaposlen na Trećem programu Radio-televizije Zagreb od 1965. do 1968. godine, kada se zaposlio kao asistent na Odsjeku za komparativnu književnost pri Katedri za opću povijest i književnost. Na toj je poziciji ostao do 1971. godine i povratka na Treći program Radio Zagreba gdje je došao na poziciju urednika za film, kazalište i književnost, na kojoj se zadržao do 1986. godine. Godine na radiju slijede one na televiziji, gdje je do 2004. godine bio urednik redakcije Filmskog programa.
Bio je član Hrvatskog društva filmskih kritičara i Hrvatskog društva kazališnih kritičara i teatrologa.
Njegove filmske, kazališne i književne recenzije, eseji i analitički osvrti objavljivani su u publikacijama kao što su Variety International Guide, Telegram, Razlog, Mogućnosti, Kritika, Republika, Vjesnik, Filmska kultura, Film, Filmograf, Slobodna Dalmacija, Danas te Studentski list, kao i Prologa, Vijenca, Hrvatskog glumišta, u kojima je bio urednik. Kurelec je bio i član uredništva Filmske enciklopedije te suradnik Filmskog leksikona Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža.
1969. godine režirao je kratki film "Plavi svijet". Redatelj je i dokumentarnih televizijskih emisija i dokumentarnih filmova "...i sve je dobro" iz 1971., "Dvije godine poslije" iz 1973., "Krećite se sasvim slobodno" iz 1976. te "Živile male skule II" iz 1989. godine.
Vodio je te uređivao televizijske emisije Jedan autor - jedan film i Moderna vremena. Glumio je u Studentskom eksperimentalnom kazalištu, u kojem je bio i asistent režije. Tu funkciju, ali i onu dramaturga imao je i u satiričkom kabaretu "Jazavac". Od 2007. do 2009. godine bio je umjetnički direktor festivala Dani hrvatskog filma.
Dobitnik je nagrade Vjesnika i Poleta za esej 1968., za najboljega novinara RTV Zagreb 1979. te nagrade "Vladimir Vuković" za životno djelo 2012. godine.
"I meni je kao i većini klinaca iz moje generacije film bio (uz nogomet) najdraža zabava, a ozbiljnije sam se zainteresirao kao gimnazijalac u vrijeme kad je Kinoteka bila u dvorani koja je potom postala sada pokojno kino Jadran i imala znatno kvalitetnije programe nego kasnije kada se preselila u Kordunsku ulicu. No, kada sam se upisivao na fakultet, režiju na akademiji se moglo upisati tek nakon završenog fakulteta kao neku vrstu postdiplomskog koji je trajao dvije godine. Međutim, kada sam završio treću godinu na Filozofskom fakultetu, pravila su promijenjena, pa se režija mogla upisivati nakon srednje škole kao normalni četverogodišnji studij, a za još trogodišnji produžetak studija nisam imao niti volje, a ni financijskih mogućnosti", ispripovijedao je Kurelec za Filmski.net 2006. godine.
Tom je prilikom otkrio da uživa u filmovima Bustera Keatona, Ernsta Lubitscha, Howarda Hawksa, Billyja Wildera, Jacquesa Tatija, Marija Monicellija, Jiøija Menzela, Richarda Lestera i Kreše Golika, a među najdražim filmovima naveo je filmove "Treći čovjek", "Moja draga Clementina", "Velika iluzija", "Krvavo prijestolje", "Legenda o Ugetsu", "Sjever – sjeverozapad", "Divlja horda", "Divlje jagode" i "Taj mračni predmet želje".
Priznao je tada i da prvenstveno prati cjelovečernji igrani film, ponajviše hrvatski jer je smatrao da "domaćim filmom kritičar ispunjava u potpunosti svoju zadaću, jer ne samo da ukazuje potencijalnim gledateljima na vrijednosti pojedinih djela, nego može bar donekle utjecati na stvaranje atmosfere u kojoj se kinematografija razvija".