Gukesh Dommaraju jest možda najsimpatičniji svjetski prvak u šahu otkako se igra za titulu. Ne jedino zato što je i najmlađi dosad. Pratio sam prijenos iz Singapura, pokazalo se posljednje, 14. partije za naslov između njega kao izazivača i aktualnog prvaka, 32-godišnjeg Dinga Lirena. Tih posljednjih sedam-osam minuta dotad pomalo dosadne igre koja se bila približavala remiju, a koji bi značio nastavak meča i nakon četrnaest partija, započeo je Liren previdom. Ponudio je razmjenu preostalih topova, previdjevši da će ga protivnik prisiliti i na razmjenu preostalog lovačkog para te će potom ostati na tabli samo kraljevi i pješaci, Gukeshova dva naspram jednog Lirenova, što samo po sebi možda i ne bi bilo odlučujuće, nego je kobno to što Lirenov kralj sad kasni za Gukeshovim te ga ovaj baca opoziciju i izolira od pješaka…
Znači, promatrao sam Gukesha, ne sumnjajući hoće li vidjeti potez koji mu donosi titulu, jer vide ga i komentatori uživo i milijuni nas za računalom, nego kako doživljuje pobjedu. Dečkić jedva punoljetan, tinejdžer velikih smeđih očiju, kao da ga je Disney izmislio, još povisok, mekih pokreta, toliko je skroman da ne želi ni u sebi trijumfirati. Vidiš mu na licu, shvaćaš po gestama, kako dlanovima gladi obraze, kako skuplja prste na srcu, kako duboko diše, da proživljava trenutke najvećeg ushićenja ponizno i čisto te se ne možeš nego radovati zbog njega. Prije nego što povuče potez, ispija gutljaj vode iz bočice, ustaje, kao da za moment nestaje. Ne želi prenagliti, poštuje protivnika, poštuje igru. Ding Liren čeka njegov potez i postaje sve manje simpatičan. Zna da je izgubio, ali ne želi predati partiju. Znači, nastavlja igru i nakon što mu je Gukesh smazao i topa i lovca, čemu? Pije i on vodu, gleda prazno u jednu točku, lupka se po čelu i čeka. Što čeka? Ta i petogodišnji Gukesh bi ga sad dobio, a kamo li ovaj profinjeni mladić koji sad sjedi preko puta njega.
Kad je Ding Liren napokon mu pružio ruku i potom potpisao zapisnik partije, mladi Gukesh jest ostao sjediti za tablom. Dlanove je i dalje sklapao na prsima, sad ga je već posve preplavila zbunjenost svih čula i jedva se sabrao da učini ono što čini nakon svake partije: posloži sve figure na tablu za početak nove. Svaki trijumf je početak poraza i svaki poraz je put prema pobjedi, rekao bih. Tek potom je ustao, podignuo ruke uvis i pozdravio publiku i uopće izišao iz intime upravo proživljene partije.
Danas, kada je šah toliko ubrzao da se format koji se igrao u Singapuru, četrdeset poteza i 120 minuta za razmišljanje svakom igraču plus pola sata za dovršetak, čini odumirućim, ovakve partije i više su od igre. Nije sve u žurbi, hitrini i pozitivnoj nervozi. Danas se na internetu igra apsurdan bullet format, gdje svaki igrač ima na raspolaganju šezdeset sekundi za četrdeset poteza, te se igra iz društvene, iz psihološke, iz humane prevodi u oponašanje stroja i direktno u rastrojstvo. Već je blitz format, gdje imaš deset minuta za četrdeset poteza, nedovoljan da čovjek prestane oponašati stroj, i zacijelo smo više ljudi održive psihe, ako igramo dulje. Brzopotezni pak ili rapid šah traje od deset do šezdeset minuta za četrdeset poteza plus razni vremenski bonusi za sljedeće, i u tom se vremenskom okviru šah već može nazvati sportom. Klasični pak eto šah, gdje imaš po igraču sat i pol za prvih četrdeset poteza i još po pola sata za dovršetak partije, nedvojbeno jest sport, koji iziskuje i visoku koncentraciju i tjelesnu izdržljivost, i psihičku stabilnost, i otpornost na stres, budući da partije traju i dulje od sedam sati.
Dakako, tko će to gledati? Dosadno kao bijeli zid za veliku većinu ne samo Zemljana, nego i današnjih šahista. Danas se traži brzina i naravno da je Gukesh u vrhu i kad je posrijedi rapid i kad je posrijedi blitz, no eto, doživljujem ga prije svega kao igrača koji se ne pokušava pretvoriti u stroj, kao mladog viteza klasičnog šaha.
Možda bismo svi skupa jedni drugima trebali posve zabraniti bilo kakvu pomoć računala u analizi i pripremi partija, možda bismo svaku takvu aktivnost trebali tretirati kao štetnu i za naš mozak i za šah, koji, pobogu, nisu izmislili strojevi nego ljudi, pomisao je koja mi se javila gledajući mladog pobjednika.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....