VANJA ČERNJUL O NAGRADI 'Hrvatski snimatelji postali su sve prisutniji u Americi, a nakon Marca Pola otvaraju se projekti koji mi prije nisu bili dostupni'

ZAGREB - Zagrebački snimatelj Vanja Černjul nedavno je osvojio nagradu Društva američkih snimatelja za najboljeg direktora fotografije u kategoriji televizijske serije, za epizodu "The Fourth Step" Netflixovog serijala "Marco Polo", u povodu čega se danas susreo s novinarima, otkrivši kako su hrvatski snimatelji postali sve prisutniji u američkoj audiovizualnoj industriji.

Čini se da, nakon Mađara sedamdesetih i Poljaka devedesetih u američkoj kinematografiji nastupa doba hrvatskih snimatelja, što je primijetila i slavna glumica Jodie Foster, koja je glumačku karijeru zamijenila onom redateljskom.

"Nakon što je Igor Martinović s Jodie Foster za Netflix radio 'Kuću od karata', s njom sam radio na seriji 'Orange is the New Black' i tada mi je rekla da smo mi sada kao što su bili Mađari sedamdesetih", rekao je Černjul.

Objasnio je kako je to vjerojatno posljedica činjenice da hrvatski snimatelji dolaze iz okruženja jake snimateljske tradicije. "Preselili smo se kao generacija, puno nas je došlo u isto vrijeme, i to s Akademije na kojoj su snimatelji tretirani kao umjetnici i koautori filma, što nije slučaj u američkoj, čak ni u nekim europskim kinematografijama", rekao je Černjul, podsjetivši na važnu ulogu Nikole Tanhofera i Gorana Trbuljaka u stvaranju takve tradicije.

Više kreativne slobode

"Snimatelji su u Hrvatskoj priznati kao umjetnici i važni kreativni suradnici redatelju, možda je baš to proizvelo moju generaciju, kao i nesretna situacija devedesetih", dodao je u razgovoru, koji je vodio ravnatelj Hrvatskog audiovizualnog centra Hrvoje Hribar.

Černjul je govorio i o tome kako se promijenio način snimanja za televizijske serije, odnosno koliko danas snimatelji imaju više kreativne slobode, pa je samim time i rezultat kvalitetniji.

"Do prije deset godina televizori nisu mogli podnijeti ništa šire od krupnog plana, način na koji su se pričale televizijske priče bio je vrlo dosadan, režiseri tamo nisu imali puno posla i to je tradicionalno postao medij u kojem su dominirali pisci i producenti", napomenuo je.

Veći televizori traže bolje slike

Objasnio je kako danas većina ljudi ima kućna kina i ogromne televizore, pa i sama slika traži zanimljiviji način pričanja priče, a producenti počinju vraćati jake režisere u televizijske projekte.

"Sa slikom je trebalo nešto napraviti, a vizualno ispričati priču ne možete bez režisera i kada se on vraća u televizijsku priču to je zanimljivo i direktorima fotografije", ustvrdio je. Kao drugi motiv za rad na TV serijama naveo je što su streaming kompanije tehnološki sve naprednije, do te mjere da znaju na kojem se hardwareu gleda njihov program i u skladu s time omogućuju optimalnu sliku. "Netflix će vas ohrabriti i dati kreativnu slobodu, a imaju i tehnologiju koja to može podržati", istaknuo je.

Zanimljivi su i novi trendovi u američkoj kinematografiji, koja je sve manje američka, a sve više globalni poslovni audiovizualni poduhvat. "Hollywood je globalna filmska industrija koja se globalno financira i stvara proizvod za globalno tržište", kazao je, napomenuvši kako se i sam uvjerio koliko se snima izvan SAD-a u protekla dva mjeseca, kada je putovao, od Malezije do Europe, i svugdje je bio problem s pronalaskom filmske ekipe jer su svi već bili bukirani.

Najmanje se snima u Hollywoodu

Po njegovim riječima, u Los Angelesu se najmanje snima, tamo postoje strogi uvjeti, pa se primjerice moraju angažirati stručnjaci za specijalne efekte i vatrogasna kola čak i kada se za scenu treba zapaliti svijeća ili cigareta, a problemi nastaju i kada se treba raditi sa životinjama.

"Proizvodnja filmskih studija u Hollywoodu danas je sekundarna djelatnost, to im je vozilo pomoću kojeg mogu održavati svoje tematske parkove i prodavati popratne filmske proizvode, dok je distribucija komplicirana i skupa", napomenuo je.

Naspram njih Netflix i drugi mogu samostalno donositi odluke, nisu opterećeni sa svim tim sporednim stvarima i puno lakše ulaze u projekte kao što su srednjobudžetne drame, filmove za odrasle ljude kojih u Americi gotovo nema", dodao je.

Za nagradu ugledne američke udruge snimatelja kaže kako mu puno znači jer ju dodjeljuju kolege, među kojima su i direktori fotografija čiji je rad proučavao još kao student, ali i oni koji danas stvaraju fascinantna audiovizualna djela, a filmovi su im nominirani za Oscara.

Černjul bi želio da njegov idući projekt bude igrani film, postoji mogućnost za to, a više će znati do kraja godine kada bi trebao znati hoće li neki od željenih mu projekata dobiti zeleno svjetlo.

Očekuje da će mu serijal "Marco Polo" pomoći u tom smislu. "Marco Polo mi je osigurao status nekoga tko zna raditi s velikim setovima, masovnim scenama i pokazuje da kordinacija te količine ljudi i tehnike nije nešto što nisam ranije radio, pa mi se otvaraju projekti koji mi nisu bili dostupni", rekao je.

Černjul je u SAD otišao prije dvadesetak godina, nakon završenog studija na zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti, a uz međunarodnu karijeru radi na domaćim projektima.

Afirmirao se zahvaljujući popularnim američkim televizijskim serijama, "Ružna Betty", "Televizijska posla", "Sestra Jackie", "Bored to Death" i "Orange is the New Black", te filmovima "Pizzerija Kamikaze", "City Island" i "The English Teacher".

Radio je, među ostalim, na hrvatskim filmovima "Majka asfalta", "Majstori" i "Ćaća" u režiji Dalibora Matanića, za koji je 2011. u Puli osvojio Zlatnu arenu za najbolju kameru.

Za rad na serijama "Televizijska posla" i "Sestra Jackie" bio je nominiran za nagradu Emmy u kategoriji najboljeg snimatelja polusatnog televizijskog serijala.

Dobitnik je brojnih nagrada, među kojima i onih s Filmskog festivala u Stockholmu, Aspen Shortfestu te New York Film Festivalu.