Naš iznimno cijenjen i u Hollywoodu proslavljen glumac Rade Šerbedžija (72) igra u novoj CBS-ovoj seriji “Strange Angel”, koja je ljetos krenula s emitiranjem u SAD-u, a upravo se pojavila i na domaćim stream kanalima.
Zabilježila je odlične reakcije publike, serija se sviđa čak 90 posto korisnika Googlea, dok na IMDB-u ima solidnu ocjenu od 6,8. I sami smo imali prilike pogledati nekoliko epizoda intrigantne serije u kojoj Šerbedžija igra uglednog židovskog profesora Mešulama, mentora mladom znanstveniku Jacku Parsonsu. Priča o najpoznatijem učeniku zloglasnog okultnog maga Aleisteru Crowleyu uistinu je bizarna te je teško povjerovati kako je trebalo ovoliko dugo da bi na temelju nje nastala televizijska serija. Obiluje scenama seksualnih rituala, konzumiranja droge i bavljenja crnom magijom, prati životni put Parsonsa, od talentiranog znanstvenika koji tridesetih pokušava lansirati raketu do učenika “najopasnijeg čovjeka u povijesti”. Jack Reynor predvodi glumačku ekipu u ulozi Parsonsa, dok se uz njega, osim Šerbedžije, pojavljuju Bella Heathcote i Rupert Friend. Producirao ju je slavni Ridley Scott, a kako je prošlo snimanje prve sezone ispričao nam je sam glumac dan prije nego što je otišao na Hvar snimati svoj novi film. U prvoj filmskoj ekranizaciji poznatog djela Petra Hektorovića “Ribanje i ribarsko prigovaranje” Šerbedžija igra glavnu ulogu, koju je baš za njega napisao redatelj Milan Trenc. U opuštenom razgovoru Šerbedžija je otkrio zašto se veseli ribarenju, kakve planove kuje u budućnosti, što pomisli svako jutro kad se umiva, a dotaknuo se i nedavnog uhićenja u Kaliforniji, koje su svjetski mediji prenijeli kao vruću vijest.
U novoj CBS-ovoj seriji “Strange Angel” igrate profesora Filipa Mešulama. Kakav je to lik?
- Igram ulogu glavnoga profesora na Tehničkom fakultetu u Pasadeni. On je židovskog porijekla. Pripada takozvanim Sefardima, to su Židovi koji su se, nakon što su protjerani iz Španjolske, naseljavali po Aziji i Europi. U našim krajevima najviše ih je bilo u Beogradu i Sarajevu. Vrlo malo u Hrvatskoj. Moj prof. Mešulam kao mlad je studirao u Beču, a poslije je postao profesor na bečkom Sveučilištu. No sredinom tridesetih, zbog naglog uspona nacističkih partija u Njemačkoj i Austriji, otpušten je i seli se u Ameriku. Veoma je dobro napisan karakter i vrlo je važan u čitavoj priči. Dobar je čovjek i ima svoju židovsku priču koja se treba tek rasvijetliti i otkriti… Kao svaki pravi, karizmatičan profesor, veoma je strog prema svojim studentima, ali ih na neki poseban način voli i podržava.
Dakle, nije negativan. Često kada čitamo o vašim novim holivudskim ulogama piše: Rade Šerbedžija, opet negativac. Kako to da vas producenti često vide u takvim ulogama?
- To uopće nije istina. Igrao sam u Americi više pozitivnih likova, ali mnogi takvi filmovi nisu ni došli na naše tržište. Primjerice, “Fugitive pieces”, za koji sam dobio Grand Prix u Rimu prije nekoliko godina. Pa mnoge glavne uloge u umjetničkim filmovima, “Prag duet” s Ginom Gershon, “Elder Son” s Lily Sobjeski, “The Truce” s John Turturrom, “Broken English” koga sam snimao u Australiji, “Love life W” s Marijom Schröder, “South Pacific” s Glenn Close... Ali filmovi “The Saint” i “Snatch”, u kojima sam igrao Ruse, postali su megapopularni u svijetu pa je to najviše ljudi i gledalo... No moja je glumačka sudbina takva u američkom filmu. Tamo sam poznati stranac i u životu i na filmskom platnu...
Pogledali smo nekoliko epizoda i radnja je vrlo intrigantna. Vaša uloga je sporedna, ali je dosta značajna…
- Profesor Mešulam ima zanimljiv odnos s glavnim likom serije Jackom Parsonsom i mislim da će se u budućim epizodama još razvijati.
Ljude uvijek nekako intrigira sve magično, okultno, zabranjeno… Što je Vas privuklo ovoj ulozi, odnosno ovom projektu?
- Danas vam svi u Hollywoodu bježe na televiziju. Film je u ozbiljnoj krizi. Ako dobiješ ulogu u dobroj seriji, to znači da imaš šansu nekoliko godina snimati tu seriju i da si na neki način financijski potpuno osiguran za to vrijeme... Nije to neki veliki novac, da se razumijemo, ali omogućuje da djeci plaćam školovanje i da pristojno živimo...
Seriju producira Ridley Scott, kojeg poznajete otprije. Jeste li kontaktirali s njim vezano uz ovaj projekt?
- Ridley Scott je jedan sjajan tip. Vrhunski umjetnik. On je inače profesionalni slikar i odatle njegov smisao za tako posebne kadrove i fotografiju. Naravno da je velika podrška našoj seriji. Već sam dvaput trebao snimati s njim filmove, ali se nije posrećilo... Ovoga puta jest, ali bih volio da on i režira, a ne samo producira...
Kakva je bila suradnja s redateljem Davidom Loweryjem u seriji i s ostalim članovima casta?
- Za svaku epizodu angažira se novi režiser. Mislim da je samo David Lowery snimao dvije. Serija je jako ambiciozna i snima se gotovo filmski, što mi je drago, jer nema onog jurcanja kao na televiziji. A što se tiče glumaca, apsolutno su fantastični. Postao sam jako blizak s glavnim junakom. Glumac je iz Irske. Zove se Jack Reynor. I jako smo si dobri. Vodio sam ga par puta u svoju omiljenu kafanu Aroma Cafe u Los Angelesu....
Dakle, na setu vlada dobra atmosfera…
- Atmosfera je super. Sudjeluje mnogo producenata i sve je vrhunski organizirano. Dosta scena snimamo u pustinji pa je na neki način jako zanimljivo. Treba piti mnogo vode i kloniti se vina tijekom dana. To mi je teško, ali moram...
Sad kad ste već spomenuli vino, moram Vas pitati vezano uz nedavno uhićenje u Kaliforniji. Jeste li se time konačno dokazali kao pravi građanin Hollywooda?
- Ha ha ha! Ta mala epizoda, u kojoj su mi našli uistinu neznatnu dozu alkohola, izišla je u američkim novinama kao vruća vijest. To znači da nisam nepoznat glumac u Americi. Inače, posvuda u našim krajevima dobio sam apsolutnu podršku. Čak i oni koji me ne ljube previše, zbog mojih pacifističkih stavova, odjednom me gorljivo brane...
Kažete da ste pacifist, a što je s religijom? “Strange Angel” je baziran na priči o Aleisteru Crowleyju i njegovu učeniku Parsonsu… Obojica su bili prijatelji s L. Ron Hubbardom, koji je utemeljio scijentologiju. Koliko ste u doticaju sa scijentologijom u L.A.-u?
- Nisam to posebno proučavao. U seriji ne pripadam tome dijelu priče iz njegova intimnog života. A što se tiče scijentologije, ne razmišljam o tome i ne zanima me, kao što mi je uopće religija naporna. Cijenim i poštujem svačija religijska opredjeljenja, a moj bog je negdje daleko od svih nas. Nedodirljiv i nepojmljiv...
Kako vas se uopće dojmila TV adaptacija? Jeste li gledali? I kako vi vidite samog sebe na ekranu? Naviknu li se glumci na svoju pojavnost?
- Rijetko se kada gledam na ekranu. Naučio me to Pavle Vuisić i danas se toga držim. Nemam nikakav problem gledati svoj lik, ali uistinu nisam narcisoidan da gledam svoje lice. Osim toga, otkako sam pristojno ostario, ne gledam svoje lice ni dok se ujutro umivam…
Spomenuli su Vas u novom projektu o Nikoli Tesli, možete li nam otkriti nešto o tom projektu? Upravo ste Vi prvi ekranizirali Teslu na malim ekranima 1977. godine kada ste ga utjelovili u seriji “Tajna Nikole Tesle”...
- Da. Trebao bih igrati u tom filmu koji sprema moj prijatelj iz Finske Arto Halonen. No još nisu dobili zeleno svjetlo...
Uskoro krećete snimati i prvu filmsku ekranizaciju “Ribanja i ribarskog prigovaranja” Petra Hektorovića, film u kojem igrate glavnu ulogu. Koliko ste uzbuđeni oko ovog projekta i što možemo očekivati?
- Ne volim govoriti o filmu koji pripremam i radim. Želim zadržati sve tajne istraživanja za sebe. Za sada se dogovaramo i isprobavamo. Milan Trenc jako je ugodan i drag i mislim da lijepe stvari otkrivamo... Lokacije su na otoku Hvaru i ja sam jučer stigao na Hvar na snimanje. Bit ću toliko blizu otoka Visa, gdje me čeka moj prijatelj Pero Močibob.
Milan Trenc rekao je da je ovu filmsku ulogu pisao baš za Vas… Koliko vam se često to događa?
- Pa događalo se. To mi je rekao i Milcho Manchevski za naš film “Before the Rain”. I vidiš, uspjelo je, posrećilo se…
Veliki je zaljubljenik u more i ribarenje. Koliko ste aktivno sudjelovali u scenariju? Trenc kaže da ste mu dali neke genijalne ideje.
- Pa ja se za svaki umjetnički film koji radim pokušavam aktivno i kreativno uključiti u pripreme. Da, ovaj me film dvostruko veseli. Osim toga, strastveni sam ribolovac i kad god sam u Puli, idem sa svojim prijateljem Adijem na more. A onda u sjajne kafane kod Pina u Valbandonu i kod Majka u Fažani. Nagodinu otvaramo u njegovu restoranu Galeb na Stoji pravi sushi Bar. Obožavam ribu, i loviti, a i jesti, ali je, nažalost, jedem jako, jako malo...
Rade Šerbedžija kao kazališni glumac, utemeljitelj kazališta Ulysses, hollywoodski glumac, pjesnik, glazbenik, otac, djed. U kojoj se ulozi trenutačno najbolje osjećate i koji Rade ima najviše planova u budućnosti?
- Najviše sam koncentriran na svoju obitelj. Imam mnogo djece i unuka. Potom maštam i sa svojom Lenkom o našim novim planovima u kazalištu. Nažalost, Lenka i ja smo morali stati s našim studijem glume u Rijeci. Nismo mogli dalje.
Što se dogodilo s Vašim studijem glume u Rijeci?
- Sedam godina je prošlo, a obećanja koja smo dobili od Sveučilišta u Rijeci nisu se ostvarila. Niti smo dobili bilo kakav pristojan prostor u kojem bismo mogli održavati nastavu, niti smo dobili ikoga od prijeko potrebnih umjetničkih kadrova za naš nastavni program. Uz sve to, spajanje s Akademijom primijenjenih umjetnosti, jedna odlična ideja o integriranju studija, naišla je na ozbiljne probleme dolaskom nove dekanice, ishitrenim i potpuno neshvatljivim potezima te miješanjem u studijski program nestručnih osoba. Ono što smo uspjeli izgraditi ozbiljno je ugroženo. Neophodno je znanje i razumijevanje o tome što su potrebe studija glume.
Unatoč svemu tome, Vaš Studij glume i medija bio je vrlo popularan i vladala je velika jagma za upis?
- Pa da, imali smo izvrsne studente. Napravili smo nekoliko predstava s kojima smo postigli velike uspjehe i dobili mnoge međunarodne nagrade. Nažalost, grad Rijeka nije ozbiljnije podržao studij niti je prepoznao što takav studij može donijeti gradu. Rijeka postaje europska prijestolnica kulture 2020., veliki novac će se uložiti u infrastrukturu i programe, a nitko se nije sjetio da mladi glumci postoje, da bi se trebao neki prostor adaptirati, koji bi postao scena za mlade kazališne umjetnike. Kako za vrijeme studija, tako i kasnije, kada završe studij. Takav prostor prijeko je potreban Rijeci jer velika pozornica Ivana Zajca ne može udovoljiti potrebama jednog suvremenog dramskoga ansambla. Da nije bilo podrške Zlatka Komadine i županije, mi bismo se već odavno ugasili. Žao nam je studenata s kojima smo postigli sjajne rezultate. Ali nije se više moglo.
Znači li to da odlazite iz Rijeke?
- Ne. I Lenka i naša djeca i ja zavoljeli smo Rijeku i Opatiju, i Kostrenu i Volosko, i čitav ovaj primorsko-goranski kraj i ljude. I bit ćemo još tu.
Vrlo ste aktivni profesionalno, koliko cijenite svoje slobodno vrijeme i kako ga najradije provodite?
- U posljednje vrijeme previše sam radio. Sada se moram ponovno vratiti tenisu i ribolovu...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....