ZLATNI STUDIO 2025.

Vi birate najbolji film: Hit o ustaši u Lici, priča o Draženu, posljednji rad kultnog redatelja, korumpirano društvo ili komedija?

Nominirani filmovi za Zlatni Studio

 Press/
U utrci za Najbolji film našli su se ‘Proslava‘, ‘Dražen‘, ‘Pamtim samo sretne dane‘, ‘Svemu dođe kraj‘ i ‘Nakon ljeta‘

Ove godine u kategoriji Najbolji film u utrku za kipić Zlatnog Studija ulaze žanrovski raznolika ostvarenja - "Proslava" Bruna Ankovića, biografski film "Dražen" u režiji Danila Šerbedžije i Ljube Zdjelarevića, drama "Pamtim samo sretne dane" režisera Nevija Marasovića, krimi satira "Svemu dođe kraj" Rajka Grlića i dramska komedija "Nakon ljeta" oskarovca Danisa Tanovića.

Glasajte za favorite u kategorijama za nagradu Zlatni Studio

Film: Proslava, 2024.

Režija: Bruno Anković

Scenarij: Damir Karakaš, Jelena Paljan

Prvijenac ne baš mladog redatelja (već se bliži pedesetoj) dobio je na pulskom festivalu četiri Zlatne arene, a nagrade nisu nikakvo pretjerivanje jer je to superiorno ostvarenje zadnjeg festivala. Premijeru je imao u Češkoj, na festivalu u Karlovym Varyma, što mu je veliki plus, a još mu je veće priznanje što je temi 2. svjetskog rata u Hrvatskoj pristupio iz neuobičajene perspektive. Protagonist je naime mladić Mijo (Bernard Tomić) koji u jesen 1945. pripada poraženima i sada se skriva u šumi iznad svoga sela, dok partizani pretražuju okolinu u potrazi za njemu sličnima. Radnja se vraća unatrag do sredine dvadesetih godina, no Mijo ništa od svega toga ne može uvrstiti u „najbolje godine svoga života“, jer patnja i siromaštvo obilježavaju svako od tih razdoblja. Proslava hrvatske neovisnosti za NDH budi izvjesnu nadu, no to je kratkotrajni privid.

Dražen, 2024.

Režija: Danilo Šerbedžija, Ljubo Zdjelarević

Scenarij: Ivan Turković Kurnjak

Kako napraviti komercijalni hrvatski film? Zasad se najpouzdanija formula čini film za mladež kakav je bio „Dnevnik Pauline P.“, a podjednako je dobra formula i biografska drama od velikim sportskim legendama. Potonje se pokazalo „zihericom“ u priči o velikom košarkašu, tragično preminulom Draženu Petroviću (kao talentiranog klinca igra ga Tonko Stošić, a kao zrelog sportaša Domagoj Nižić), koji već sada ima 75 tisuća gledatelja, a do Nove godine skupit će ih još. Film je bio dosta kontroverzan, Šibenčani su smatrali da je Draženovo stasanje u rodnom gradu odrađeno suviše rutinski, a drugima je pak smetao skroman budžet kojim je dočarana njegova međunarodna karijera. Ipak, i ovako je zadovoljnih bio puno veći broj od onih koji su smatrali da je Draženu Petroviću napravljena nepravda.

Pamtim samo sretne dane, 2023.

Režija: Nevio Marasović

Scenarij: Gjermund Gisvold

Posljednji film velikog slovenskog glumca Radka Poliča ostvaren je neočekivano. Izgledalo je da je to priča o smiraju života pasioniranog posjetitelja kavana i restorana, no život je dopisao nevjerojatan scenarij. Polič je naime umro nakon što je snimanje završeno a sve metafore o životu i smrti korištene u filmu, odjednom su dobile drugačiji smisao. Glavni junak Hrvoje Kasum (Polič) želi samo zapaliti cigaru, a kad mu to i uspije, i to ne na mjestu koje je odabrao, shvaća da se sve promijenilo otkako je otišao na „čik pauzu“. Ljudi koje je zatekao u kafiću odjednom su nekako drukčiji, a on je zapravo u nekakvom limbu i čeka ga put za onostrano. Neobično ostvarenje koje je po mnogo čemu steklo kultni status.

Svemu dođe kraj, 2024.

Režija: Rajko Grlić

Scenarij: Grlić, Ante Tomić

Novi film Rajka Grlića izdvaja se iz matice hrvatske kinematografije već po tome što se drznuo posegnuti za romanom Miroslava Krleže „Na rubu pameti“. Nije to doslovna ekranizacija, prije bi se moglo govoriti o inspiraciji, no sličnosti su neosporne. Radnja se odigrava u našem korumpiranom društvu, u kojem odvjetnik Maks Pinter (Živko Anočić) uspije osloboditi bezočnog tajkuna (novosadski glumac Boris Isaković) optužbe za dvostruko ubojstvo, no to ne smatra časnom pobjedom, štoviše, kao da je i sam potonuo u kaljužu koja ih okružuje sa svih strana. Susret s nekadašnjom ljubavi Ninom (Jelena Đokić) ukazuje mu na put kojim bi se trebao kretati, a i ima i radnika koji ne žele biti poslušne žrtve svojih poslodavaca. Za Grlića netipičan žanrovski film, koji bi zbog toga mogao imati uspjeha u kinima.

Nakon ljeta, 2024.

Režija: Danis Tanović

Scenarij: Tanović, Anja Matković, Nikola Kuprešanin

Danis Tanović ima najviše nagrada među BiH redateljima, ali se time suviše ne opterećuje: u stanju je snimiti romantičnu komediju, pa i „crnjak“ kojim će zgranuti široku publiku, no dobitnik Oscara za „Ničiju zemlju“ valjda si to može dozvoliti. Glavnu ulogu opet je dodijelio Anji Matković, s kojom je već radio u komediji „Deset u pola“, a ona dobro funkcionira u paru s Uliksom Fehmiuom, sinom pokojnog Bekima Fehmiua. Matkovićka, inače bivša skijašica, kasnije profesionalna glumica, igra pustolovku koja je došla na romantični jadranski otok kako bi riješila pitanje očeva nasljedstva, no sve se ne odigrava kako je ona zamislila. Film je hrvatsko-rumunjsko-slovensko-srpsko-BiH koprodukcija, što – ako ništa drugo - jamči da je sniman na puno lokacija.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
10. prosinac 2024 13:32