VIDEO: FILMSKA PRIČA O NADRILIJEČNIKU KOJI DIJAGNOZE POSTAVLJA PROMATRANJEM NEČIJEG URINA Agnieszka Holland perfektno se adaptirala u kapitalizmu

Od tridesetih do pedesetih godina Čeh Jan Mikolašek bio je vjerojatno najpoznatiji europski nadriliječnik.

Taj sin vrtlara iz šire okolice Praga prvo je počeo liječiti ljude kao travar: sabirao je trave i liječio boljetice čajevima. S vremenom je, međutim, razvio (ili tvrdio da je razvio) sposobnost dijagnoze promatranjem nečijeg urina. Ispred njegove kuće u mjestašcu Jenštejn kod Praga skupljala se svakog dana svjetina, desetine ljudi dnevno su slale u "kliniku" boce s urinom, a tijekom karijere Mikolašek je stekao i poveći broj moćnih klijenata. "Čitao" je urin i engleskom kralju, liječio je Hitlerova glavnog tajnika Martina Bormanna, kao i niz komunističkih glavešina. Jedan od njih bio je i komunistički predsjednik ČSSR-a Antonin Zapotocky. Njemu su Mikolašekove trave pomogle pri komplikacijama gangrene. Time je Mikolašek dobio zaštitnika na najvišem mjestu i mir da nesmetano radi. Dok Zapotocky 1957. nije umro.

A ono što se dogodilo kad je zaštitnik umro, tema je jednog filma kojim je prikazan u četvrtak u programu berlinskog festivala. Riječ je o "Šarlatanu", biografskoj drami proslavljene poljske filmske i TV redateljice Agnieszke Holland. Holland je - kako filmofili znaju - doista osobita. Ona je jedna od rijetkih autora s onu stranu željezne zavjese koja je radila dobre filmove u komunizmu, ali se i perfektno adaptirala u kapitalizmu. Uz niz dobrih filmova, snimila je i svu silu vrhunske televizije, režirajući za HBO i Netflix serije poput "Treme" ili "1983". Holland je karijerom jako vezana uz Češku. Studirala je u Pragu (u klasi s Rajkom Grlićem) i snimila niz projekata u Češkoj, uključujući prvu češku HBO seriju "Gorući grm". "Šarlatan" je njezin novi praški izlet.

Film "Šarlatan" počinje trenutkom smrti Antonina Zapotockog, čovjeka koji je devet godina bio čehoslovački premijer, pa predsjednik. U trenutku smrti Zapotockog Mikolašekovo je nadriliječništvo na vrhuncu. Pred njegovom kućom u Jenštejnu svaki je dan red pacijenata, Mikolašek (Ivan Trojan) iz urina "očitava" i najkompliciranije dijagnoze, a njegov pomoćnik Palko (Ivan Loj) opskrbljuje pacijente tipiziranim čajevima. No Zapotockog više nema, a djelovanje iracionalističkog nadriliječnika počinje smetati komunistički vrh u ČSSR-u. Stoga policija Mikolašeku namjesti klopku. Šalje mu dva lažna uzorka urina na ime preminulih ljudi, pa optuži travara da ih je ubio, jer su obojici pri obdukciji pronašli strihinin. Na optuženičkoj klupi nađu se Mikolašek i njegov pomoćnik Palko. Stvar je tim kompliciranija što logički krivci mogu biti ili jedan ili drugi. A još kompliciranija što su njih dvojica ljubavnici. Premda su obojica vjenčani, imaju dugogodišnju vezu koju kriju, jer je homoseksualnost u ČSSR-u još uvijek kazneno djelo.

Od te točke Holland i scenarist Marek Epstein nas vode u prošlost i pričaju Mikolašek prethodni život kroz niz sesija razgovora s odvjetnikom i isljednikom. Kroz njih se Mikolašek razotkriva kao ne baš uzoran tip. Pazio je da bude u dobre sa svim vlastima. Tijekom rata je liječio gestapovce i na autu držao nacističku zastavicu autokluba. Posesivno je potkopavao brak svog ljubavnika, a kad je Palkova žena zatrudnjela, natjerao ga je da joj da čaj koji pobuđuje spontani pobačaj. Holland - ukratko - ne mazi travara, no samo jedan aspekt njegovog djelovanja ostaje imun na kritiku: a to je onaj nadriliječnički. Za Holland i Epstein, Mikolašek je doista genij. Ne trebaju njemu ni magnetska rezonanca ni PET, ni rendgen ni ultrazvuk, on tako specifične dijagnoze kao što su rak jetre ili infekcija od zuba iščitava tako što samo pomno promotri pod svjetlom frišku jutarnju pišalinu. Bilo bi dobro da "Šarlatana" ne pogleda hrvatski ministar zdravstva, odmah bi odustao od nabave svih tih skupih magnetskih rezonanci i PET uređaja.

I to je - moram priznati - ideološki sloj filma koji mi je teško sažvakati. Komunistima se štošta može prigovoriti, no vjera u znanstvenu medicinu i trud da se istrijebi vračanje i bapsko nadriliječništvo bila bi posljednja od stvari koje bi im zamjerao. To pogotovo vrijedi danas, u svijetu fake newsa, nevjerice u znanost, pokreta protiv cijepljenja i teorija zavjere vezanih uz farmaceutsku industriju. Zahvaljujući internetu i ljudskom iracionalizmu, danas je već ionako previše ljudi koji vjeruju da pravu medicinu može odmijeniti nadnaravni žrec koji pod svjetlom zagleda u pišaku. Bojim se da će ih poslije ovog filma biti još više.