'Wenders je ‘Film mobitelom’ pokazivao svojim studentima'

Bosanskohercegovačkog redatelja Nedžada Begovića zagrebačka publika najviše pamti po filmu “Sasvim lično”, duhovitom i šarmantnom dokumentarcu s kojim je 2006. godine osvojio nagradu publike na ZagrebDoxu i koji je te godine bio i kandidat BiH za nominaciju za Oscara.

Njegov drugi dugometražni dokumentarac “Film mobitelom” na posljednjem Sarajevo Film Festivalu osvojio je nagradu Srce Sarajeva, a Begović ga je predstavio ovaj vikend u zagrebačkom Dokukinu. Za potrebe filma prepješačio je 3000 kilometara, a sve je počelo liječničkom preporukom da što više šeće nakon dijagnosticirane angine pectoris. Otkud ideja za film mobitelom?

Priroda inovatora

- Ja sam po svojoj prirodi inovator i super mi je bilo kada sam vidio da postoje mobiteli s kamerom od pet megapiksela, što je dovoljna kvaliteta da slika bude zadovoljavajuća. Doktor mi je rekao da je šetanje dobra terapijska vježba za srce, te sam šetajući sve promatrao “dioptrijom” mobitela i tražio zanimljive detalje.

Istovremeno je snimao telefonske razgovore s prijateljima, rodbinom, ženom i djecom, a u gotovo svaki kadar filma uvršten je i neki grafit sa sarajevskih ulica.

- Radio sam po tzv. clip estetici, htio sam napraviti nešto što je blisko YouTubeu i onome kako mlade generacije danas promatraju stvari. Moje kćeri i njihovi prijatelji uvjerili su me da nije najvažnija kvaliteta onoga što gledaju, već sadržaj. Nisam htio da mobitel bude zamjena za kameru, već sam nastojao igrati se s njegovim mogućnostima. Nisam išao u filmsku montažu ni u filmsku zakonitost, htio sam mobitelom uhvatiti nešto potpuno elementarno i ogoljeno, te pokazati mladima da i oni mogu napraviti “recesijski” film za koji nisu potrebni nikakvi fondovi ili budžeti. Sva moja sloboda bila je u limitima mobitela - objašnjava.

Veliko priznanje bilo mu je i kada je Wim Wenders, nakon jednog predavanja koje je održao u Sarajevu, njegov film ponio u Cambridge kako bi ga pokazao tamošnjim studentima. Upravo Wendersovu filmsku estetiku smatra najbližu svojoj (“svaku Wendersovu rečenicu koju sam pročitao ili čuo u nekom intervjuu već sam i ja imao u glavi”), a sličnosti u mišljenju nalazi i kod Fellinija.

Filmska obitelj

Kako je Begovićeva supruga Amina poznata kazališna i filmska glumica, a jedna kći završava režiju, kamera je, priča, oduvijek bila dio njihove svakodnevice, a upravo njegova obitelj glavni je protagonist filma “Sasvim lično”. Iako najpoznatiji kao dokumentarist, Begović iza sebe ima i igrani film “Jasmina” sa Zijahom Sokolovićem u glavnoj ulozi, a zanimljivo je da se njegovi filmski počeci vežu uz animirani film:

- Filmom sam se počeo baviti sa 18 godina u filmskom klubu “Riječ mladih”. Budući da kod nas nije bilo animacije, eksperimentirao sam s trik kamerom, a prvi animirani film koji sam napravio bio je “EKG” i on je obišao mnoge festivale i osvojio brojne nagrade.

No osim filmske, Begović u svojoj biografiji ima i sportsku karijeru: kada je Sarajevo 1984. godine dobilo Olimpijadu, bio je olimpijski kandidat u sanjkanju.

- Trenirao sam tri godine, no na jednom natjecanju u Oberstdorfu sam pao jer smo noć prije malo tulumarili pa nisam bio dovoljno koncentriran. Sanjkanje mi je bilo super iskustvo, ali poslije tog pada nisam više trenirao - Istočna Njemačka imala je 200 djece koja su bila bolja od nas, a ja se nisam zadovoljavao time da budem solidan 462. u svijetu - smije se.

Devet medalja

Kada se ne bavi filmom, radi na inovacijama. Posjeduje devet međunarodnih medalja, a u njegove izume ubrajaju se logička igra “Ambasador”, dodatak kompjuterskom mišu koji pomaže organizirati kabel na stolu, te edukativne karte za učenje slova za djecu.

Zanimalo nas je koja će biti njegova sljedeća filmska inovacija?

- Razmišljam o 3D filmu, ali ne znam još hoće li biti dokumentarni, igrat ću se žanrom.