William Shatner: ‘Moje putovanje trebalo je biti slavlje, no osjećao sam se kao na pogrebu‘

"Sve što sam očekivao da ću vidjeti, bilo je krivo", priznaje godinu nakon putovanja u svemir voljeni kanadski glumac William Shatner, najpoznatiji po svojoj interpretaciji Jamesa T. Kirka u "Star Trek" franšizi.

Legendarni glumac (91) je, piše The Guardian, od povijesnog putovanja u svemir očekivao "ultimativnu katarzu, a dobio je iskustvo koje ga je ispunilo čemerom, "preplavljujućom tugom" te novopronađenim divljenjem ljepoti Zemlje.

"Moje putovanje u svemir trebalo je piti slavlje, no osjećao sam se kao na sprovodu", podijelio je u svojoj knjizi "Boldly Go: Reflections on a Life of Awe and Wonder".

"Volim misterije svemira.Volim sva pitanja koja su nam došla nakon tisuća godina istraživanja i postavljanja pretpostavki, no kada sam pogledao u suprotnom smjeru, u svemir, nije bilo misterije niti veličanstvenog osjećaja zadivljenosti. Sve što sam vidio bila je smrt", napisao je Shatner.

Prošloga su listopada, dok se četveročlana posada približavala Kármánovoj granici, svijet obišle fotografije glumca zaljepljenoga za prozor Bezosove svemirske kapsule Blue Origin, no godinu dana kasnije glumac prizor opisuje kao "hladnu, mračnu, crnu prazninu...duboki, sveobuhvatni omotač".

"Sve što sam mislio bilo je krivo. Sve što sam očekivao da ću vidjeti, bilo je krivo", napisao je te nastavio:

"Mislio sam da će mi odlazak u svemir donijeti ultimativnu katarzu baziranu na povezanosti koju sam tražio između svih živih bića - mislio sam da će boravak u svemiru biti sljedeći, predivni korak u razumijevanju harmonije svemira".

Odmah po slijetanju, Shatner je briznuo u plač te ustvrdio da je to bilo "najdublje iskustvo koje je mogao zamisliti", da je "ispunjen emocijama" te da "se nada da se nikada neće oporaviti od toga", no godinu dana od putovanja, Shatner tvrdi da je otkrio da "ljepota nije negdje tamo, već ovdje, među nama".

"To iskustvo je produbilo moju povezanost s našim malim planetom", kaže Shatner, koji je otkrio da nikada nije osjetio veću tugu nego pri spoznaji kontrasta između "okrutne hladnoće svemira i tople te hranjive Zemlje".

"Svakoga dana suočavamo se sa saznanjem o daljnjoj destrukciji Zemlje: istrebljenjem životinjskih vrsta, flore i faune, stvari kojima je trebalo pet milijardi godina da nastanu i odjednom ih više nećemo imati priliku vidjeti zbog upliva čovječanstva. To me ispunjava jezom", zaključio je.