Za otvaranje magična drama koja podsjeća na Antu Babaju o selu na talijanskoj granici

Mjesto radnje filma je granična regija između Italije i Slovenije/Jugoslavije. U gustim, nepreglednim šumama kestena žive seljani koje kao da modernizacija nije dotakla. Vrijeme radnje je nejasno, mogu to biti i tridesete i pedesete, no na tom mjestu vrijeme je ionako stalo. Mještani žive između birtije, groblja i samrtne postelje, u stalnim ciklusima života i umiranja. Bilingvalni su: kod kuće govore iskrivljenu slovenščinu, a na ulici i u javnosti talijanski. Žive u predmodernom svijetu u kojem usporedo sa živim ljudima žive i aveti, prikaze, folklorne sablasti i maškare. Uokolo u šumi kao da je stalno maglovita jesen, kao da nije samo stalo povijesno vrijeme, nego i godišnjih doba.

PETRIFICIRANI SVIJET

U tom petrificiranom svijetu na razmeđi Gorice, Primorske i Furlanije, tavore likovi filma: tesar koji pravi ljesove, liječnik koji živi od sirotih pacijenata, mlada supruga koju glumi Ivana Roščić, izbjeglice koje bježe tko zna od kamo i zašto. To je kratki opis filma “Zgodbe iz kostanjevih gozdov” (Priče iz kestenovih šuma), najzapaženijeg ovogodišnjeg slovenskog filma koji će hrvatska publika prvi put moći vidjeti u četvrtak u Splitu, na otvaranju 25. splitskog Festivala novog filma. Film mladog debitanta Gregora Božiča (1986) u Hrvatsku stiže s izvrsnom reputacijom. Kad je premijerno prikazan na slovenskom festivalu u Portorožu, primljen je sa superlativima, osvojio je na festivalu (koji je ekvivalent našoj Puli) rekordnih deset nagrada, a prošle je zime u anketi našeg lista istaknuti slovenski kritičar Simon Popek uvrstio “Kestenovu šumu” u deset najboljih ex-Yu filmova u ovoj dekadi. Tom prilikom Popek je poetički dobro opisao Božičev film.

DESETAK NASLOVA

Riječ je o filmu koji se naslanja na jednu od tradicija jugoslavenskog modernizma, podsjeća na neke Babajine filmove, a u talijanskoj kinematografiji najviše na Ermanna Olmija. Magični realizam mladog režisera iz Šempetra opčinio je slovensku filmsku javnost, vidjet ćemo hoće li i hrvatsku. Božičev film je prva, i jedna od najvećih atrakcija splitskog jesenskog festivala, smotre koja je tijekom 25 godina imala uspona i padova i u programu i u organizaciji. Ovogodišnje izdanje - čitavo uživo i open-air - ima samo desetak dugometražnih naslova, no i suženiji program donosi nekoliko intrigantnih atrakcija. Prva od njih je svakako ukrajinski film “Atlantis” režisera Valentina Vasjanoviča koji u Split stiže s nagradom mletačkog popratnog programa. ZA

LJUĆE FILMOFILE

Riječ je o filmu koji se zbiva u distopijskoj Ukrajini budućnosti, zemlji u kojoj je netom završio rat, nakon kojeg su zagađeni voda i tlo, a zemlja puna masovnih grobnica. Riječ je o briljantnom filmu koji se može opisati kao miks “Terminatora”, “Stalkera” i Béle Tarra. Među režiserima koji će u Splitu imati film je i slavni tajvanski autor Tsai Ming Liang, višestruko nagrađivan u Berlinu i Veneciji. Na zatvaranju festivala, splitska će publika moći vidjeti njegov meditativni “slow cinema” naslov “Dani”, pravi tvrdi orah za ljuće filmofile. U dugometražnom programu igra i film “Mare” švicarske Hrvatice Andree Štake, film nagrađen u Sarajevu, te pomalo zaobiđen od pulskog žirija. Splitski festival organizira i hommage dvojici preminulih umjetnika.

Prvi je od njih bosansko-hrvatski pisac Bekim Sejranović, a drugi legenda američkog alternativnog filma Bruce Baillie, autor koji je imao kultni status kod splitskih klubaša 60-ih godina. Sejranoviću će se FNF odužiti projekcijom filma “Od Tokija do Morave” Japanca Moku Teraoke koji je sa Sejranovićem snimajući film plovio Dunavom od Hrvatske do Đerdapa. O toj je plovidbi Sejranović napisao i roman “Tvoj sin Huckleberry Finn” u kojem je japanski režiser lik, a Japanac je pak snimio film u kojem je glavni lik preminuli pisac. Hommage Sejranoviću na festivalskom je programu u nedjelju.