Prva sezona serije "Genijalna prijateljica", po djelima Elene Ferrante, pred publikom se pojavila ujesen 2018. godine. Milijunsko autoričino čitateljstvo pohrlilo je gledati seriju, kritike su bile dobre. No, nemali je broj gledatelja serije (uključujući mene) nakon prve sezone pomislio: "Ok, zar je to zbilja bilo to?"
"Napuljska tetralogija" dobra je književnost. K tomu, to je književnost kakva se ljubi s TV jer je puna likova, zbivanja i obrata, takoreći "art-sapunica". Unatoč tome, prvoj je sezoni nešto falilo, a ono čega je (meni) najviše falilo bilo je osjećanje mjesta. Za razliku od fenomenalne serije po "Lažljivom životu odraslih" redatelja Edoarda De Angelisa, "Genijalnoj prijateljici" nedostajao je stvarni, pulsirajući Napulj.
Serija je - međutim - s vremenom stala na noge. Druga i treća sezona bile su kudikamo bolje od prve, a daju se napipati razlozi i zašto. Jedan je promjena redatelja: Saveria Costanza zamijenio je Daniele Lucchetti. Drugi je razlog što se radnja romana iz Napulja maknula na sjever, pa serija nije ovisila o nepodnošljivo artificijelnom prostoru napuljskog Rajona koji pred kamerom nije zaživio. Naposljetku, u trećoj i najboljoj sezoni radnja se vremenski premješta u silno interesantno razdoblje talijanskih "anni di piomba" (olovnih godina) kad je Italija, izranjavana lijevim i desnim terorizmom, bombama i uličnim obračunima. Ferrante - tko god bio ili bila - pisac je s političkim nervom, a taj je nerv bio vidljiv u seriji.
Ovog vikenda počinje emitiranje posljednje sezone serije koja se poklapa i s posljednjim, četvrtim tomom tetralogije. Sad se radnja opet vraća u Napulj. Junakinja Lenù Greco ostavlja muža i s kćerima se vraća doma da bi živjela s neugaslom ljubavi, Ninom Sarratoreom. No - upada u tipičnu klopku pametne žene koja se nimalo pametno vezuje uz seronju. Sarratore ne želi napustiti suprugu, a k tomu ulazi u politiku i postaje dio antipatičnog establišmenta. Lenùina genijalna prijateljica - Lilla Cerullo - u međuvremenu razvija uspješan biznis s računalima. Poslovnim uspjehom trlja sol na kožu rajonskim mafijašima sve dok joj ne nestane kći, što knjizi/sezoni daje i naslov: "Priča o izgubljenom djetetu".
Četvrta sezona serije ponovno je donijela promjenu redatelja: tog se posla ovaj put prihvatila Laura Bispuri, talijanska redateljica albanskog podrijetla, u nas najpoznatija po filmu "Zakleta djevica" o fenomenu albanskih virdžina. Ipak, možda je važnija promjena glumaca u svim trima glavnim ulogama - Lenù, recimo, sada glumi velika talijanska diva Alba Rohrwacher.
Četvrti roman tetralogije najkomorniji je, najmanje kronikalan, ali i najdramatičniji. Zbiva se gotovo čitav u dva napuljska stana, uglavnom se svodi na tri glavna lika koji se uzajamno glože i grizu. Općenito, čini vam se da četvrtoj sezoni pokatkad fali širine i zamaha za dugih deset epizoda. Bispuri je kao redateljica sklona egzaltaciji i eruptivnim emotivnim scenama, pa tako režira i seriju. Rohrwacher je sjajna glumica pa tu zna naći sidrište. Irene Maiorino kao Lilla ode koji put preko ruba pa se doima kao luda proročica iz neke antičke drame.
Četvrtoj sezoni valja - uz mane kojih ima - dodati dva važna plusa. Prvi je to što je serija zadržala element političke kronike, čak i više no što je zastupljena u knjizi. Nenametljivo je, ali uspjelo ocrtano razdoblje uspona Berlusconijevih televizija i skandala "mani pulite", a kad Sarratorea na kraju serije vidimo u lisičinama, shvatimo da gledamo moralni sunovrat nekadašnjih lijevih idealista. U četvrtoj sezoni - također - prvi put postoji Napulj kao stvarno mjesto. Uz posve artificijelni Rajon i studijske interijere prvi put vidimo natruhe zbiljskoga grada.
GENIJALNA PRIJATELJICA IV (Italija 2024.), režija: Laura Bispuri, kreator: Saverio Costanzo, uloge: Alba Rohrwacher, Fabrizio Gifuni, HBO od 9. rujna
Ocjena: 4
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....