Zašto mi se ne sviđa Carey Mulligan u neopravdano razvikanoj ‘Djevojci koja obećava‘?

Ja sam željela ići na triler s Denzelom Washingtonom i Jaredom Letom, on je htio gledati Carey Mulligan. Suprotno vašem uvjerenju, prevladale su njegove (kulturne) preferencije. Pa smo tako uzaludno potrošili vrijeme i novac na žanrovski i stilski posve neodređen film "Djevojka koja obećava" (Promising Young Woman). To je onaj film zbog kojeg je glavna glumica prozvala kritičara Varietyja za seksizam jer je u svojoj kritici napisao da Mulligan s perikom plave bujne kose povremeno izgleda kao drag queen te da nije možda dovoljno seksepilna za ulogu fatalne osvetnice. I da bi bilo bolje da smo u toj ulozi gledali jednu od producentica filma, Margot Robbie. Za koju znamo da je urnebesno seksi.

Taman uoči sezone filmskih nagrada zakuhao se tako još jedan skandal u kojem se samosvjesna glumica bori protiv seksizma filmske industrije. I krenula je, naravno, hajka na zlog kritičara optuženog za mizoginiju. Za kojeg se ubrzo ispostavilo da je on 60-godišnji gay muškarac, dugogodišnji filmski kritičar Varietyja Dennis Harvey. I da je napisao uglavnom pozitivnu kritiku filma čiju režiju i scenarij potpisuje svestrana Emerald Fennell. Gledali smo je kao Camillu u posljednjoj sezoni "Krune", a bila je i, na poziv svoje bliske prijateljice Phoebe Waller Bridge (autorice i zvijezde "Fleabaga"), glavna scenaristica druge sezone serije "Ubijanje Eve".

U čemu je problem s "Djevojkom koja obećava"? Prvenstveno u tome što nije dobar film. Fennell nikako da pogodi ton svoje priče. Je li to fantastična triler-groteska poput "Ubijanja Eve", serije u kojoj gledamo (zaljubljeno) nadmetanju dviju žena koje su obje ozbiljni sociopati? I nemaju problema s time što ubijaju sve pred sobom. Navodno je "Promising Young Woman" crna komedija koja se poigrava stereotipima romantičnih komedija i uvodi sasvim novi koncept vigilantice. Ovdje je ona blazirana, ali ipak determinirana osvetnica koja nikako da se pomiri sa smrću najbolje prijateljice koja se ubila nakon što su je pijanu silovali kolege na samom početku studija medicine. Naša junakinja Cassie tako ima 30 godina, odustala je od studija, još živi s roditeljima u domu koji izgleda kao s fotografija Diane Arbus, radi u kafiću gdje joj je najbolja prijateljica transrodna Laverne Cox i u slobodno vrijeme izlazi po klubovima, glumi da je pijana i čeka da je pokupi jedan od dobrih mladića, odvede kući i pokuša obljubiti. No, u presudnom trenutku ona pokazuje svoje pravo lice i...

Dobar dio filma mi ne znamo što ona radi tim pokvarenim muškarcima. Ubija li ih? Kastrira? Vidimo samo kako bilježi recke u svojem rokovniku. Razočarat ću vas: kako film odmiče, shvaćamo da ona te svoje noćne ulove (samo) sramoti. Valjda ih ukori? Poslije gotovo dvadeset godina što je u filmski imaginarij ušla najveća osvetnica svih vremena - Tarantinova Nevjesta (Uma Thurman), mi bismo kao trebali povjerovati u jedan takav sarkastičan ženski lik koji u jednom trenutku ipak posrne u svojoj misiji i povjeruje u dobre, romantične namjere svojega bivšeg kolege s fakulteta, danas uglednog dječjeg kirurga. No, nismo li nedavno u seriji "Slom" shvatili da i liječnici krajnje plemenitih specijalizacija - kao što je bio lik dječjeg onkologa u interpretaciji Hugha Granta - mogu itekako biti pokvareni.

U krajnje zbrkanom finalu Carrey Mulligan se pojavljuje neodoljivo nalikujući na Harley Queen. Neću vam otkriti kako završava ova otužna priča. No, "Djevojka koja obećava" uspješno se ugurala među filmove favorite u tek zahuktaloj sezoni nagrada. A meni se činilo da smo odavno naučili da moralno i društveno opravdana tema nije garancija dobre umjetnosti/filma. Izgleda da se u svijetu instagramskih moralnih vertikala mora ponavljati staro gradivo.

Gledam:
Dnevnik velikog Perice

Jako mi se svidjela prva epizoda serije u kojoj gledamo odrasli život maloga Perice iz "Tko pjeva zlo ne misli" šezdesetih godina u Jugoslaviji. Divno je rekreirana ta epoha, a Živko Anočić je sjajan kao Perica, introvertirani profesor hrvatskog i srpskog jezika i nerealizirani šlager-pjevač. Bravo za cijelu ekipu!

Slušam:
Bicep: Isles

Istovremeno i sumnjam i nadam se da ćemo plesati ovog ljeta. U tom limbu slušam "rave za doma", album "Isles" dvojca iz Belfasta pod imenom Bicep, u čijem se zvuku čuje najbolje od rasplesanih dana slave iz druge polovice devedesetih.

Pratim:
Skandal britanske kraljevske obitelji

Svijet je u šoku jer je u intervjuu Harryja i Meghan otkriveno da su neki članovi kraljevske obitelji - rasisti. Ili - kako oni vole reći - skloni kolonijalnom razmišljanju. Ako to već nismo znali, nije li nas serija "Kruna" naučila kakva je to skupina razmaženih, grozno privilegiranih i empatijom potpuno prikraćenih ljudi? Mogu samo ponoviti: zašto bi se danas uopće itko želio udati za princa?