ZAGREB - Dramska premisa filma “Zečja rupa” - prvog producentskog projekta kompanije Nicole Kidman Blossom Films - nije suviše poticajna: bračni par batrga se u depresiji i melankoliji pokušavajući zaboraviti tragičnu pogibiju svoga sinčića u prometnom udesu.
Pa ipak, poprilično biste pogriješili ukoliko biste ga propustili, jer je redatelj John Cameron Mitchell tako spretno nadogradio kazališni komad Davida Lindsay-Abairea, da se “Zečja rupa” povremeno gleda kao uzbudljiv triler o ljudskim emocijama.
Protagonisti Becca ( Kidman) i Howie ( Aaron Eckhart) različito se nose s gubitkom jedinca. Ona izbjegava kontakte s nekadašnjim znancima, stoički podnosi pritisak majke i sestre da pod svaku cijenu nadvlada obamrlost u koju je upala, a koketira i s pomišlju da se vrati karijeri koju je napustila kada je postala majka.
Njezin suprug naizgled je fleksibilniji, vodi je na grupnu terapiju roditelja koji su ostali bez djece, inzistira na večernjim izlascima, ali noću u kuhinji potajno gleda obiteljske uspomene snimljene videokamerom.
Becca je na izvjestan način hrabrija, jer se zbližava s tinejdžerom Jasonom koji je skrivio smrt njezina sina: momak je pred odlaskom na koledž, talentirani je strip crtač, ali ga je taj trenutak nesmotrenosti potpuno smlavio. Na izvjestan način, i njemu treba terapija kao i roditeljima poginulog dječaka.
To što Becca i Jason nesvjesno shvaćaju da se postupno oporavljaju jedino dugim uzajamnim razgovorima na klupi u parku prava je dramska okosnica filma, koja je istodobno vrlo provokativna: jer kad Howie doznaje da mu se žena viđa sa adolescentom koji je skrivio smrt njihova sina, teško je pretpostaviti što će on poduzeti.
Mitchell - kojem je ovo nakon gay ekstravagancija “Hedwig i gnjevnih 8 cm” i “Shortbus” prvi klasično postuliran film - vrlo polako dozira informacije o tome što se zapravo događa među protagonistima, zašto su u takvoj letargiji, tko je taj klinac u školskom autobusu koji Becca slijedi, no kad se podastru sve dramske karte gledatelj je uvučen u radnju i sa zanimanjem prati poteze intrigantno profiliranih likova.
Nema tu tako bogate galerije junaka kao u “Maloj djeci” Todda Fielda , sličnom filmu o tjeskobi u američkim predgrađima, u pitanju je niskobudžetna produkcija (koštala je skromnih 4 milijuna dolara) koja glavne adute ima u priči i nevjerojatno predanim glumcima ( Nicole Kidman jedina je nominirana za Oscara, no svi njezini partneri su neosporno izvrsni).
Vrlina je filmova poput “Zečje rupe” što dočaravaju intrigantan ulomak fikcije koja se doima preslikanom iz stvarnog, nepatvorenog života, a to je upravo osobina koji imaju ponajbolji američki “nezavisnjaci”. Hollywood tako nešto ionako rijetko kad pokušava, pa moramo biti zahvali na ovakvim ostvarenjima koja nas tretiraju kao ozbiljne, zahtjevne gledatelje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....