Život na planetu u kojemu se muškarcima misli vizualiziraju nad glavom, pa ne mogu imati tajni

Pisac Patrick Ness ispisao je od 2008. do 2010. ciklus omladinskih SF romana pod zajedničkim naslovom "Chaos Walking". Smješteni u 23. stoljeće, romani se zbivaju na planetu koji je ljudska vrsta kolonizirala.

No, planet ima neobičan nusefekt. Muškarcima se misli vizualiziraju nad glavom, te glasno čuju, pa praktički ne mogu imati tajni. Taj se efekt zove "buka". Prvi roman sad se pojavio i kao film u režiji iskusnog rutinera Douga Limana. Nessove romane kritika je uglavnom hvalila.

Limanov film, međutim, nije te sreće. Junak filma je Todd, tinejdžer koji živi na koloniziranom planetu, u naselju u kojem su sami muškarci, a njime vlada karizmatični načelnik Prentiss. Pokraj naselja padne izviđački brod u kojem je astronautkinja Viola. Viola je prva žena koju Todd vidi, i prva osoba bez "buke". Prentiss i mještani je žele ubiti da spriječe kolonizaciju, a Todd joj pomaže.

"Buka" je ključni motiv Nessovih knjiga, ali i ključni problem filma. Scenaristi nisu uspjeli taj trajni tok svijesti ni scenaristički otjeloviti, ni dramaturški iskoristiti. Redatelj se mučio vizualizirati "buku" koja na koncu izgleda kao jeftini CGI oblak.
Par glavnih likova je mimo logike prilagođen teen-publici, pri čemu Todda koji bi morao imati 13 godina glumi 24-godišnji Tom Holland. Jedina dojmljiva točka je Mads Mikkelsen kao negativac Prentiss.

"Hodajući kaos" mogao je biti zanimljiv miks SF distopija i vesterna. Na koncu se sveo - baš na kaos.