69. BERLINALE U skladu s trendom #MeToo pokreta u glavnom je programu sedam redateljica

Projekcijama filmova “Dobrota stranca” Dankinje Lone Scherfig te “Milošću božjom” Francuza Françoisa Ozona u četvrtak počinje Berlinale, najznačajniji europski filmski festival zimskog dijela sezone.

Tijekom deset dana, festivalska će publika na dvadesetak berlinskih lokacija moći vidjeti oko 400 svjetskih i europskih premijera, a u natjecateljskom će se programu naći novi naslovi istaknutih filmaša kao što su Agnès Varda, Fatih Akin, Agnieszka Holland ili François Ozon.

Ovogodišnji 69. Berlinale posljednji je koji će kao programer voditi Dieter Kosslick, čovjek koji je na čelo festivala došao 2001., a čiji je dugi mandat sve vrijeme bio predmet ozbiljnih kritika. I kritičari će Kosslicku priznati da je organizacijski unaprijedio festival, da je osnažio njegov utjecaj u biznisu i podigao na noge sajmišni dio - European Film Market (EFM) - koji je danas jedan od dva najveća filmska sajma u Europi.

Berlin je u njegovom periodu ostao jedinstven među velikim filmskim festivalima po tome što se radi ne samo za profesionalce, nego za publiku. Berlinale svake godine proda oko pola milijuna ulaznica, i jedini je veliki festival u kojem se profesionalci miješaju s lokalnom zajednicom, a nisu od nje odvojeni nevidljivom žicom.

Novi šefovi

Istodobno, Kosslicku se s dosta razloga prigovaralo traljavo programiranje, kalkuliranje sa zvjezdicama na crvenom tepihu i trpanje previše osrednjih ili čak loših filmova u program. Berlin je u njegovom mandatu postao festival koji više ne kreira trendove, a činjenica da je neki film odabran za glavni program nije nikakav jamac vrijednosti. Kritike na Kosslickov račun došle su dotle da je u studenom 2017. čak 79 njemačkih režisera - uključujući Fatiha Akina, Volkera Schlöndorfa i Maren Ade - objavilo u Der Spiegelu otvoreno pismo u kojem kritiziraju Kosslickov rad.

Ovogodišnji je Berlin posljednji u Kosslickovom mandatu, a metodični Nijemci odavno su odabrali tko će ga odmijeniti. Njegov posao radit će dvoje ljudi, a ni jedan - zanimljivo - neće biti Nijemac. Organizacijski i menadžerski dio radit će Nizozemka Mariette Rissenbeek, dok će se selekcijom baviti talijanski filmski kurator iz Torina Carlo Chatrian, koji je posljednjih godina uspješno programirao uvaženi festival u švicarskom Locarnu.

Novi par šefova već se našao pred prvim izazovom kad je Američka filmska akademija najavila da će dodjelu Oscara od 2020. premjestiti dva tjedna ranije - točno usred termina Berlina. To će Berlinaleu otežati dovođenje gostiju, oteti publicitet, ali ga i dodatno obesmisliti kao platformu za europske pretpremijere oskarovskih kandidata.

I dok se novi šefovi muče s odlukama koje se tiču 2020., pred nama je program koji je Dieter Kosslick selektirao za posljednji Berlinale koji potpisuje. U glavnom programu nalaze se 23 filmova, od kojih 17 konkurira za nagradu Zlatni medvjed. U skladu s trendom #MeToo pokreta, ali i s europskom inicijativom za rodni paritet muških i ženskih autor(ic)a, u glavnom je programu sedam filmova žena autora (u Cannesu je bio samo jedan!).

U tom društvu, pažnju skreće Poljakinja Agnieszka Holland s filmom “Mr Jones”, biografskim filmom o velškom novinaru Garethu Jonesu koji je 20-ih godina otkrio naličje života u tada mladom komunističkom SSSR-u i prvi Zapad izvijestio o “holodomoru” (gladomoru) u Ukrajini. Tu je “Varda par Agnes”, treći po redu autobiografski dokumentarac u kojem pametna meštrovica francuskog novog vala Agnès Varda preispituje svoj život i karijeru.

U Berlin se nakon desetljeća vratio i Zhang Yimou, režiser koji je 1987. s filmom “Crvena raž“ po romanu nobelovca Mo Yana osvojio Zlatnog medvjeda i prvi put ozbiljno upozorio Zapad na povratak kineskog filma nakon tame kulturne revolucije. U međuvremenu, Kina je stvorila svoj patriotski Hollywood, a Zhang Yimou je od zbilja iznimnog filmaša postao (ne nužno simpatični) specijalist za državotvorne spektakle. Njegov novi film “Jedna sekunda” za temu ima upravo kulturnu revoluciju.

Zlatna rukavica

U programu je i talijanski film “Pirane” režisera Claudija Giovannesija - no, u tom filmu kudikamo veću pažnju skreće ime scenarista. “Pirane” su, naime, nastale prema scenariju i romanu Roberta Saviana, novinara koji je napisao “Gomorru” i od tada živi pod stražom karabinjera. “Pirane” se - niste iznenađeni - bave omladinom Napulja ogrezlom u kriminal.

Sa zanimanjem se iščekuje i novi film njemačkog Turčina Fatiha Akina “Zlatna rukavica”. Smješten u Akinov rodni Hamburg, “Zlatna rukavica” se bavi istinitom pričom o serijskom ubojici Fritz Honki koji je tijekom 70-ih ubijao prostitutke u četvrti crvenih svjetiljki u St. Pauliju.

Jedna od atrakcija glavnog programa je i “Amazing Grace”, dokumentarni film koji bilježi glasoviti koncert Arethe Franklin u baptističkoj crkvi New Bethel 1972. Koncertni je album još tada trebao popratiti i dokumentarni film koji je režirao Sydney Pollack, no zbog niza peripetija film se nikad nije dogodio, tako da će 37 godina kasnije berlinska publika prvi put moći vidjeti tada snimani materijal.

U natjecateljskom programu je i jedan film koji je hrvatska manjinska koprodukcija. Riječ je o makedonskom filmu “Bog postoji, njeno ime je Petrunija” redateljice Teone Strugar Mitevski, kojoj je ovo treći film u Berlinu, ali prvi u konkurenciji. Film se zbiva u makedonskom Štipu, gdje postoji ritual da svećenik u siječnju baci u rijeku križ za kojim plivaju lokalni muškarci. U filmu makedonske redateljice, dogodi se eksces kad do križa dopliva cura. Hrvatski manjinski koprodukcijski partner je produkcija Spiritus Movens koproducentice Zdenke Gold.

Popratni program

Spiritus Movens je koproducentski partner još jednog ex-YU filma koji igra u Berlinu, ali u popratnom programu Panorama. Riječ je o filmu “Šavovi” beogradskog režisera Miroslava Terzića. Film prati skandal oko navodne preprodaje beba u jednom beogradskom rodilištu. Režiser filma Terzić pojavio se na sceni s dobrim, zakašnjelim debijem “Ustanička ulica” 2012., a ovo mu je u kasnim četrdesetima drugi film.

Popratni programi Berlina donose i nekoliko dokumentaraca koji ozbiljno skreću pažnju. Prvi od njih je 260-minutni film Charlesa Fergusona “Watergate”, koji opisuju kao ultimativni film o najzloglasnijem američkom političkom skandalu. “A Dog Called Money” (Pas zvan novac) Irca Seamusa Murphyja dokumentarac je o kultnoj britanskoj rokerici PJ Harvey. Konačno, tu je i kanadsko-bosanski dokumentarac “Kameni govornici” autora Igora Drljače. Riječ je o mozaičkom dokumentarcu koji se bavi spomenicima, kultovima i ritualima u poslijeratnoj BiH, a tematizira Međugorje, piramide u Visokom, Andrićgrad i titoističke komemorativne prakse u Tuzli. Nakon Berlinalea, film će moći vidjeti i publika Zagreb Doxa.

Berlin se od drugih velikih festivala izdvaja i po tome što ozbiljan zasebni slot posvećuje i novim europskim TV serijama. Među brojnim zanimljivostima tog programa možda najintrigantnije zvuči austrijska serija temeljena na klasiku “Ubojica M” Fritza Langa. U tv seriji autora Davida Schalka izvorni je zaplet premješten u suvremeni Beč, a najavljuje se da su u seriji kudikamo naglašeniji ženski likovi.

Berlinale traje do 17. veljače, a odluke o nagrađenima donijet će žiri kojim predsjeda francuska glumica Juliette Binoche.